Dati dio sebe...

    Velegrad je živjeo svojim uobičajenim ritmom.Ništa novo, ništa staro u napučenim ulicama.Susret s dragim očima probudio je sjećanja koja su već bila zaboravljena.Odjednom samo pogled ta oka dva vrati me u davno ljeto u kojem smo pojeli brdo kifli od starog pekara, popili puno kole i vina, slušali stari dobri rock u parku sela malog.Ništa se nije promjenilo, samo je neka tužna sjena nadvila taj poznati lik.
     U povratku padala je kiša.Prati me na svim putovanjima i kao da čita moje misli tako kapi spušta na prozore.Isti taj dan netko je odlazio tužan prema moru, uzburkanih misli i osjećaja.Na drugoj stani ja sam putovala u svoju ravnicu.Netko je ostao u velegradu još jedan dan razmišljajući o susretu s nepoznatim ženskim likom koji je lijepo pisao mjesecima.
     Dugo u noć stizale su poruke sa neke druge strane svijeta, "razgovor "je tekao mirno i imao određeni šarm srednjih godina.
     Stvarno se ništa nije promjenilo, osim mene...

"Jednom negdje nešto smatrate istinom. Ako se toga previše držite, kada sama istina dođe na vaša vrata, nećete joj otvoriti".

....ili okus starog rock and rolla? :) taj ritam u nogama i kukovima i mjehuriće coca-cole koji odvode misli u neke druge sfere? :)

Stari pekar je umro, više ni ta pekara nema onaj šarm, jer je preuređena, samo je ostala klupa na kojoj smo slušati stari dobri rock.Mjehurići nemaju više čar mladosti, ali ritam u nogama još uvijek postoji....i sjećanje...

Hm kapetane, da te pozovem na ples :)

Biram....

Maconio, pod hitno naući, osjećaj je predivan.Kada kliziš uz ritam glazbe i dotovo ne dotićeš pod...

Znam tu pjesmu :))