Riznica Snova

Držala si mi ruke vrelim prstima,
daleko od svjetla u tamnim nočima,
nosila si me u pjesmi laganog vjetra,
istkanoj na žicama stare gitare..
gasila si svjetlo tajnim pogledima,
..kad zatvorila si oči,kao da zavjesa sreče pada...
..bila si plač bez utjehe..
nečuje se više naša pjesma,
urezana na kamenoj ploči naše sudbine
uzalud sam krio uzdahe teške..
i sada moje sanjarske oči,
tiho u tami,
sanjaju lice neke druge žene...

..Znam da te nervira moje škrabanje..pa ti jednostavno zažmiri...

lijepo....:))

violeta..ja uvijek isto..samo druga slova...;-))))..HVALA..:-))

neka....lijepe pjesme nađu svoje mjesto, nađu svoju boju i onoga tko ih razumije...:))

violeta..očito mi ti daješ motivaciju..da mi svaka pjesma uspije..pošto ne ocjenjujem sam sebe..tvoj mi komentar ocjena mog pisanja...;-))))

samo nastavi pisati, čitam rado..;))

violeta..osječam i kada se ne javiš..da čitaš..i to me raduje,što imam tako vjernu čitateljicu...;-))))

ponekad riječi nisu dovoljne da se nešto izreče...ali budi siguran da čitam..;))

večer....čitam te i vjeruj da se nalazim u ovim tvojim stihovima,pogotovo ovo večaras...nemam komentara dodatnih,osim da se nedaš smesti onima koji ne razumiju tvoje stihove.
piši,samo piši...

LLLeila..mah mah..;-))))..previše bi očekivao da svi razumiju ove riječi u pjesmama..ustvari razumije svako..samo ako poželi....;-))))