Sedamnaesti kolovoza

Drago mi je što vas vidim okupljene u tolikom broju. Nećete se razočarati što ste posjeli oko mene jer ću kao i obično i ovoga puta sipati mudrosti u izobilju a neko će zrnce jamačno i vama ostati. Pripovijedati ću vam kako sam jutros lijepo razgovarao s jednim kolegom kontinentalcem i pizza majstorom, također iz unutrašnjosti. Kažem ja kolegi:
-Večeras ću biti počašćen pizzom.-
A kolega će meni:
-Od koga to?-
-E pa od jedne frendice, moliti ću lijepo.-
-Ohoho!- nato će kolega.
A ja ću nastaviti:
- I znaš što volim pojesti s pizzom?-
-Nemam pojma.-
-Volim pojesti nekoliko ljutih feferona.-
-Onda se nemoj čuditi da poslije pizze toliko žedniš.-
-Čuj, ja poslije pizze puno pijem i kad uz nju ne jedem feferone.-
-A slušaj ovo; poznavao sam jednog mesara koji je za gablec, uz lungiće npr., znao pojesti cijelu teglicu ljutih feferona.-
-Jebeš me!?-
- Majke mi. Zadnje čega se sjećam o njemu jest da je odjebao ženu i djecu i odselio negdje u rodnu Slavoniju. Malo prije nego je otišao vidio sam da su mu po cijelom licu izašle nekakve masne čvrge. Kladio bih se da je od feferona i sličnih pizdarija.-
- Ja feferone jedem samo uz grah.- zaključiti će kolega.
Pokušavam u razgovor uključiti šutljivog pizza majstora. Naslućujem da bi lako mogao biti kurcoljub. Zamišljam sebe kako ga jebem u guzicu; čini mi se nemogućom misijom, dlakav je k'o majmun. Stvarno krajnje čudne sklonosti imaju ti homići.
- Je li majstore, što ima u toj pizzi da se od nje toliko žedni?-
Majstor ustaje neobično neraspoložen i napušta nas sliježući ramenima.
-Bit će da je tijesto.- odgovaram sebi umjesto njega.
Kolega mi skreće pozornost na trebu koja upravo prolazi.
- Dobre noge.- veli.
- Vidio sam i boljih, no nisu loše.- odgovaram.
Tako smo jutros uz kavu razgovarali moj kolega, pizza majstor i ja. A sada o drugomu nečemu.
Neke zgode iz djetinjstva mi nikako ne izlaze iz sjećanja. Nikada nisam uspio shvatiti što je u biti mo pokojni stric mislio kad je ispljuskao rođaka izdirući se na njega riječima:
- Majku ti tvoju smrdljivu, petnaest godina imaš a nisi u životu petnaest puta oprao lice sapunom...-
Ili kad je spomenuti mesar mojem kolegi s tehnologije jednom prilikom doslovnim riječima rekao dok smo imali praktičnu nastavu u mesarevoj radionici gdje su radnici upravo gablecovali:
- Da je meni biti mlad kao ti pa da mogu pojest kao ti. –
Mislim, čovjek je mogao smazati cijelu teglicu ljutih feferona uz lungiće...Što bi on htio više!? Ili glede onoga prije, zašto bi u životu trebalo biti toliko važno prati lice sapunom!?
Pa premda sam danas naširoko poznat kao mudar gospodin, što naposlijetku svjedočite i vi, dragi, koji ste se oko mene okupili u tolikom broju da biste počuli koju životno korisnu rječcu, kako vidite, istinski mudar čovjek poput mene nikada ne prestaje postavljati pitanja. I na većinu nikada i ne nalazi odgovora.

buci buci

o LUKRECIOOOOOOOOOOO, hahahahahaha