Sedamnaesti kolovoza

Nedugo nakon što je odapeo drug Tito među nama intelektualcima prepričavao se slijedeći vic:
Iz veličanstvene grobnice druga Tita u Beogradu noćima se je po više puta čuo glas koji je izazivao jezu počasnim stražarima:
-„Donesiteee mi bijeeelog konjaaa...“
Angaižirani su najviši funkcioneri oko rješavanja misterija i drug Stane Dolanc je otišao lično da provjeri šta se zbiva. Dočim je stupio na mramorne ploče začuo se onaj isti zagrobni glas:
-„Nisam rekaooo Niiilskog već bijeeeloga konjaaa...“
Ha, ha, ha...Stari Stanley je doista bio poput vodenkonja.
No od starih je vremena ipak u sjećanju ostalo podosta toga dobroga. Nedavno je moj mali sinčić dobio plastične figurice afričkih divljih zvijeri i supruga je uložila truda kako bi ga naučila imena tih životinja. Naskoro je mališan uz poneki izostavljeni suglasnik svladao zadaću. Neku večer smo gledali američki igrani film i dječačić koji je neuobičajeno odbijao te večeri otići na počinak kada je ugledao u kadru tamnoputog FBI – evog detektiva s prepoznavanjem je uzviknuo:
-„Mamun!“
Rekao sam supruzi da se korigira u edukacijskim metodama jer ne bih volio da se u perspektivi na maloga okome najagilniji članovi HHO – a tipa Ivana Zvonimira Čička i Žarka Puhovskog. Nisam siguran da će on biti te sreće da s dobrom uštedom iz inozemstva bude u mogućnosti platiti vrsne odvjetnike koji će mu braniti čast kao što je to slučaj s domovinskim herojem Antom Gotovinom.
I s gore spomenutim u svezi, tj. najsvježijim primjerom kako se običaji i vrijedne pouke iz bliske povijesti neprestano isprepliću, evo zgode iz današnjeg dana:
Postavljam ja na kupalištu ležajke za iznajmljivanje turista i upusti se u prolazu u razgovor samnom znanac poljodjelac:
-„Vruće je, ha? Ja sam do maločas bio na zemlji, ali sam brzo pobjegao. No ti nemaš kamo pobjeći, ha? Ja ti tu ne mogu pomoći.“-
-„Milosti ne tražim, niti bih Vam je dao.“- odbrusio sam mu poput Rade Končara pred streljačkim vodom dok mi se s lica slijevao znoj.