Sedamnaesti kolovoza

Nedugo nakon što je odapeo drug Tito među nama intelektualcima prepričavao se slijedeći vic:
Iz veličanstvene grobnice druga Tita u Beogradu noćima se je po više puta čuo glas koji je izazivao jezu počasnim stražarima:
-„Donesiteee mi bijeeelog konjaaa...“
Angaižirani su najviši funkcioneri oko rješavanja misterija i drug Stane Dolanc je otišao lično da provjeri šta se zbiva. Dočim je stupio na mramorne ploče začuo se onaj isti zagrobni glas:
-„Nisam rekaooo Niiilskog već bijeeeloga konjaaa...“
Ha, ha, ha...Stari Stanley je doista bio poput vodenkonja.
No od starih je vremena ipak u sjećanju ostalo podosta toga dobroga. Nedavno je moj mali sinčić dobio plastične figurice afričkih divljih zvijeri i supruga je uložila truda kako bi ga naučila imena tih životinja. Naskoro je mališan uz poneki izostavljeni suglasnik svladao zadaću. Neku večer smo gledali američki igrani film i, dječačić koji je neuobičajeno odbijao te večeri otići na počinak, kada je ugledao u kadru tamnoputog FBI – evog detektiva s prepoznavanjem je uzviknuo:
-„Mamun!“
Rekao sam supruzi da se korigira u edukacijskim metodama jer ne bih volio da se u perspektivi na maloga okome najagilniji članovi HHO – a tipa Ivana Zvonimira Čička i Žarka Puhovskog. Nisam siguran da će on biti te sreće da s dobrom uštedom iz inozemstva bude u mogućnosti platiti vrsne odvjetnike koji će mu braniti čast kao što je to slučaj s domovinskim herojem Antom Gotovinom.
I s gore spomenutim u svezi, tj. najsvježijim primjerom kako se običaji i vrijedne pouke iz bliske povijesti neprestano isprepliću, evo zgode iz današnjeg dana:
Postavljam ja na kupalištu ležajke za iznajmljivanje turistima i upusti se u prolazu u razgovor samnom znanac poljodjelac:
-„Vruće je, ha? Ja sam do maločas bio na zemlji, ali sam brzo pobjegao. No ti nemaš kamo pobjeći, ha? Ja ti tu ne mogu pomoći.“-
-„Milosti ne tražim, niti bih Vam je dao.“- odbrusio sam mu poput Rade Končara pred streljačkim vodom dok mi se s lica slijevao znoj.