Bejbi

Upravo gledam taj film, i podsjetijo me je, vratio mi je film dve godine unatrag... :) Vratio me je u vrjeme kada sam se prvi put ulogirala na iskrici.
Po prvi put na sajt ovakvog tipa (zvuči naivno, al iskreno nikad niti me nisu zanimale ovakve načine upoznavanja ljudi, a kamoli pomisao da ču upoznati nekoga s nekakvom namjerom) znači, kao "novajlija" sve na ovim stranicama sam shvačala preozbiljno, od poruka na pvt (pazila sam bit što je moguče uljudnjija u odbijanju upoznavanja ili ulaženje u prisnijih prepiske) posebice sam postala još ubeđenija u mom stavu da online upoznavanja su ili nemoguča ili u tome da su večina članova ovdje samo avanture radi. Nakon nekog vrjemena mog postojanja na iskrici "otkrila" sam web loga-a
Koje osvježenje (pričam o vrjemenu od pre dvije godine) je bilo da za vrjeme posla (tadašnje radno mjesto mi je dozvoljavalo bit online) sjest se za kompjuterom i čitat ili komentirat nečije zapise... Možda mi se tako samo čini (ne shvatajte ovo prisno) al, u to vrjeme mi se iskrica činila ljepšom, uzbudljivijom, prisnijom,... I onda, netko je napisao jedan zapis...
Ima li ovdje neku zgodnu žensku il su sve iskričanke ružne i debele?! :D
Ja mlada i naivna upala u klopku provokacije.... i tako je počelo :)
Prvo kratke porukice na pvt, onda su postajali sve duže i duže, sve prisnije i nježnjije,... nakon toga su počeli mejlovi, dugi, topli puni čežnjom - našli smo se.
Dani su mi počinjali sa njegovim sms na mobu, i završavali sa njegovim sms za slatke sne. Želja vidje ga, dodirnut ga, poljubit ga i osjetit njegove prste na mom tjelu iz dana u dan postala je sve veča, jača... željela sam ga vidjet, htjela sam se uvjerit da je realan, da nije samo dio moje virtualne fantazije...
27.09.2006 Ruke mi drhte (po prvi put u mom zivotu) lagani znoj obliva moje dlanove-opet po prvi put (nit nemogu opisat moju nelagodu zbog toga), a srce kuca sve jače i jače dok čekam da se pojavi na izlazna vrata aerodroma... Gomila ljudi izlaze, a među njima ugledam te divne tamne oči u kojima sam se izgubila, svega što se i dan danas mogu sjetiti od tog trena bio je njegov čvrst zagrljaj i dug isprva nježan pa sve jači i strastveniji poljubac. Znam da če zvučati kao fraza, al doslovce sam osjetila kako mi tjelo postaje sve lakše, kao da počinjem lebdjeti, kao da sam laka ko pero, a svjet se oko mene počeo vrtjeti...
Taj poljubac me budi svako jutro, i zaželi mi slatku noć, taj poljubac nije izgubio svoju čar niti nakon dvije godine, taj poljubac osječam svaki dan, taj poljubac nam je donio malo prekrasno stvorenje kome 27.09 ove godine čemo praviti krstitke... :)
I danas, kada sam se sjetila svega toga pomišljam samo kolko je život nepredvidljiv, i da ne znaš što če ti donjeti jedno jedino
Imate poruku... :)

Slatko ;)....

kaj imas reci na temu double penetration?:)

Da, život je nepredvidljiv...:)

Kaj si zbilja našla svog Picana na Iskrici????