Pogled iznad tipkovnice

Baš kao što ventilator razbija taj vrući zrak, bezosjećajno odbijajući ga od pregrijani zid radne sobe, ja ću sada razbiti trideset slova, manje ili više, bezosjećajno spajajući ih u obične, no, ne tako beznačajne riječi, nastojeći stvoriti smislene rečenice.
Ovaj moj uradak neće biti kruna mog stvaranja. Možda ga dragi puk usvoji kao mjerilo postojanja.
Vrhovni sude, moj dragi puče, tjeram vas da mi sudite! Osobe slabog srca na vrijeme odstupite!
Nitko me ne tuži, pa nemam ni obrane. Imam ovu priču!
Muškarac i žena glavna je tema. Nadam se da trenutno predrasuda nema!
Vjerovati poljupcu, tako je lako, vjerovati usnama koje najbolje od svih puše kurac, što god one poslije pušenja izgovorile, još je lakše. U čemu je onda problem?!? Ne u varanju, već u samom početnom zavaravanju.
Ako ja raširim svoje noge, te u zraku napravim mušku špagu, otvorim svoju podmazanu pičku i dam je, da je se liže, da je se jebe, jesam li je dala besplatno?!?
Srce je njegovo udaralo tako jako kada su moje usne samo dotaknule njegove, srce je njegovo udaralo istom tom jačinom kada se oglasio njegov mobilni uređaj, te na zaslonu, pravilno oblikovanim slovima ispisao ime njegove žene. Srce njegovo je dvolično?!?
Kažem «Da», svaki put kad kaže «Daj», i kad zbrojim taj «svaki put», minutama ne mogu dostići ni «Kraljicu svih okusa». Jesam li frustrirana?!? Da! Ali ne zbog sitnih minutnih seksualnih upražnjavanja. Već zbog jebene činjenice da sam u tako kratkom vremenu njega zadovoljila, a svoju pičku koja me tako dobro služi, olako zapostavila! Sramota! Moja sramota!
Nije li mogao sam svoj majstor biti?!? Ili mu se na samog sebe ne diže?!? Ah, taj njegov polutrajni – polutvrdi  «S» proizvod!
Ekstazu nikada nisam doživjela, zar sam zbog toga doživotno okaljana?!? Ili meni deklariranoj nimfomanki nema spasa sve dok svijetom vladaju muškarci koji tako sebično uzimaju ljepši spol zdravo za gotovo?!?
Pokušavam mu pripisati barem jednu dobru stvar, barem jedno dobro djelo, te ga tako proglasiti Svetim. Misli su mi zabijene u slike svakog našeg doručka. Nahranio je moja usta gladna. Napojio i moja usta žedna. Zadovoljio i želju za čokoladnim. Nije li divan taj čovjek?!? Hm, što je još dobroga učinio?!? Da, i ja se pitam. Hm, možda mi pička može pomoći. Ne, ona šuti. Ni riječi, ni kapljice soka na spomen njegov.
A ja. Ja blesava sva. Prije njega: leptir sam bila… Poslije njega; leptir bez krila…
I dalje odlazim na tajno mjesto našeg sastajanja, ovaj put u ulozi Rocky-a (sad brzo zamislite onu scenu, kad se Rocky priprema za fight, kad trči i trči i trči i trči i kad napokon stigne na vrh stepenica, i ne ostane bez daha, te počne skakati i vikati od sreće…)… i svaki put taj teritorij obilježim vlastitim drkanjem. A scena izgleda, poput nekog našeg jeftinog pornića, recimo poput Kozjaka.  
Pitam se pitam, da li da njemu prišijem etiketu Kurve, a sebi Sveca?!? No, mogu li?!?
 
 
NASTAVLJA SE…
 
 
 

vatrena, ne trudi se da ne zatrudnis :)

... kad sve su zene kurve.... draga ali u pozitivnom smislu jer zene su bit postojanja ovog izopacenog svijeta, mi smo radnice, ratnice , inicijatorice, zavodnice , majke , lezbe , ljubavnice , preljubnice pa i ..... sve su zene kurve ... a muskarci su samo pijuni u toj igri

Da, a svemir se vrti oko Zemlje...

Jebote, sad mi je sve jasno, mache, one igre na chatu i to:) Tko bi rekao, nisam mislio da je ta sema u igri.