Moja noć, noć Vještica (Ja-purgerka)

Moj kvart ni nakon još jedne godine života u njemu ne mjenja svoje lice.

Kvart u Novom Zagrebu, Utrina ili Utrine kako to svi kažemo.

Lokacija genijalna.
Blizina bazena, gimnazije, vrtića, ugostiteljske škole, crkve, javnog gradskog prijevoza, tržnice-placa, sve mi je na dohvat "noge".

Bazen u Utrinama uvijek čist, ove godine poluprazan...kafić "Dupin" je ugodno mjesto za popit Cedevitu, sok, kavicu, ali mali zajeb...ljetno radno vrijeme (do 01.09) samo od 11-19 sati.

Plac u Utrinama mi je pod nosom. Ovdje su kumice uvijek nasmiješene, uvijek mi uvale ćak i ono kaj ne trebam jer jednostavno toliko su drage da ih nemrem odbit. Šiptari prodaju voće i povrće nudeći vam "ljimune" ne trudeći se ni malo da nauće naš hrvatski jezik. Tu su već 10 godina, ali i dalje su limuni "ljimuni".
Šečući placom šapču mi šverceri na uho "cigarete, cigarete" i to isti oni koji su nekada šaptali "marke, marke".
Tramvaj broja 14, 6 ili 7 vas mogu odvesti na cilj koji poželite, a za svaki slučaj postoji i bus za Glavni kolodvor ili Črnomerac. Povezana sam sa svim zagrebačkim kvartovima u svim smjerovima.

Godinama sam živjela u Zapruđu, točnije 21 godina života u prizemlju. Prizemlju zgrade, a ne prizemlju života.
Preseljenjem u Utrine, Zagreb gledam s visine. Predivan pogled na zoru koja sviće, na snijeg kad pada onako bijeli i gust...a ni vatromet s Bundeka nije loš.
Novi pogled na grad s visine ALI...

Ne bih ja bila ja kad ne bi bilo jednog velikog ALI, "ALI" velikog ko kuća
Život u Utrinama ima i drugi obraz, onaj koji mi se manje sviđa. Jedan nedostatak je tišina koje u Utrinama nema.

- Svako jutro sjetim se svih svetaca i skidam ih po nekom svom spisku jer me crkveno zvono probudi točno u 7 ujutro. Ne, ne idem na misu, nisam se promjenila, ali jedno jutro ću otići da ih pitam zašto nas stanovnike maltretiraju svojom zvonjavom? Koji me Bog ne ostave na miru da spavam) Zar se vjernici ko ovce mora obavještavati "hajde gdje ste, misa počinje".
Ta crkva je jedno od čuda svijeta po odvratnosti. Opločili su je najjeftinijim tamno plavim kupaonskim pločicama. (da ne bi bilo zabune kupljene su od "milodara" svojih vjernika) Zašto baš takve?
Pa bile su na sniženju, jer je zašao na tržište novi model Pasata koji je zapeo za oko svećeniku. Jeftine crkvene pločice da penzićima i ostalim vjernicima zamaže oči, ali zato sebi kupuje dobar auto za odlazak na cajke (o popovima na cajkama novine pišu, nisam to ja izmislila).
- "Čekam, tko će prvi ovaj puta baciti kamen na mene?" Čekam...

- Nedjelja i praznici u Utrinama su pogotovo bučni. Tu se šuši, buši, štema već od jutra, a naročito poslije ručka kad bi trebao po kućnom redu vladati neki mir. baš tada neboderom odzvanjaju zvuci koji paraju živce. Tup, tap, bum, tras, brrrrrrrrrr... bang. ("dao Bog da se čekičem mazneš po prstu" - molim ja Vanzemanjca)

- Dani odvoza smeća u Utrinama.
E to trebate doživjeti, to je poseban događaj. Svakog ponedjeljka, srijede i petka, ogroman "žderač smeća" (kamion) dolazi hraniti se našim smećem. Ma sve bi to bilo dobro kad djelatnici, odnosno smetlari nebi onako nabijali kontenjerima. Guraju ih i nabijaju jedan u drugog, sve nekako kao iz inata stanarima "e nećete spavati dok mi radimo".
Nije to sve.
Po nekom novom pravilniku svaki "žderač smeća" mora imati zvučni signal kad ide u rikverc. Zamislite sada jedan prodoran pištajući vrištajući zvuk (kao nekadašnje budilice) kako pišti i vrišti 15 minuta bez prestanka.
I mrtvi se dižu i pokušavaju začepiti uši. Ne pomaže ni jastuk na glavi, to je zvuk koji prolazi i para bubnjiće.
Kad pročitate u novinama da je netko iz nebodera na "žderača" bacio recimo bocu nečega, nemojte pomisliti na mene. Bit će to samo slučajnost.

- Šahtovi u Utrinama
Ima nekoliko šahtova čiji poklopci nisu na svom mjestu, pa svaki auto koji prođe preko njih stvara jake treskove. Dum pa dum.
Ti muzički raspoloženi poklopci mi ne daju mira. Ko čekičem po glavi, svakih par minuta novi dum pa dum, pa opet, dum pa dum...
Jebi ga kad je prometna ulica.
Jedne večeri čuje se puno jači DUM. Naravno ja znatiželjna vještica gurnem svoj bradavičasti nos kroz prozor i počinjem se vještičjim smijehom hihotati.
Moj omiljeni junak Utrina, jedan mali klinac upao je kotačem svog limenog ljubimca u šaht. Netko pametan (znam tko, cigani, vidjela sam ih) je skinuo sve poklopce šahtova u Utrinama.
Zašto kažem "moj omiljeni junak"? Zato što je balavac dovoljno hrabar da svaki dan kad dolazi, odlazi od kuće ili kad prtlja nešto oko svog auta navija srpske narodnjake ko da je na Jakuševcu. Ima veće zvučnike nego što je sam visok.
Hihočem se ja zlobno i mislim: "aaaha, ode homokinetički zglob, polu osovina, aluminijska felga je za smeće, guma garant treba nova... Bit će par dana tišine."
I bilo je. Tjedan dana (čak) u Utrinama bez već spomenutih narodnjaka.

- Lift ili dizalo (kako kome odgovara)
Problem stanovanja u neboderu je lift. Stari spori lift kojeg po smrt treba poslati. Doći će za jedno 30 godina.
A sad ozbiljno.
Procedura odlaska u grad: izađem na hodnik, pozovem lift "l i f t t t t ...", ne tako nego stisnem gumbić, vratim se u stan, navučem tenisice, obučem jaknu, prošećem po stanu da mi slućajno ne gori neka cigareta jer sam šlampasta, zaključam vrata i zamislite, lifta još nema. Kad napokon dođe, bolje da i nije došao jer tako smrdi kao da se sad netko dobro isprdio u njemu. Štipa za oći, tjera na povraćanja, prestrašno...

- Glad ili klopa na brzaka u Utrunama
Ako ogladnite dok živite u Utrinama, dovoljno je preći aveniju Dubrovnik i eto vas u Zapruđu. Tu su dobri čevapi i pljeskavica, burek, pite, vrući sendvići... Radno vrijeme 24 sata 365 dana u godini.
-"Je, a kaj ste mislili da se kod Šiptara ima slobodan dan"? Malo sutra.
Izrabljuju naše domaće "puce" ko ameri nekada crnce.
Nekaj moraju "puce" raditi ali tjerat ih ko stoku...? Ja bih njih natrag od kud su se dotepli.
Jel znate možda i jednog koji jadan sam radi ili znate one koji voze "mrak" aute, naravno zarađene na burecima, je, je burecima, kak da ne, a zaboravili su si nos obrisat (cijelo selo šmrće bijelo...)

Koliko vas zna da postoji samo jedan burek?
Samo se jelo od mesa naziva burek, sve ostalo je pita sa sirom, pita sa jabukom, zeljanica je pita od zelja.
Kad hoću burek, tražim BUREK a sljedi pitanje: - A koji?
Tu popizdim jer nikako da se nauči burek je od mesa, a sve ostalo nisu bureci. Konačno ak mi ne vjerujete pitajte nekog šiptara ili bosanca.


U Utrinama nije dosadno. Uvijek se nešto dešava, problemi s viškom limenih ljubimaca, a manjak parkirališta, susjedi se svade, smetlari nabijaju i pište ko expres lonac, kradu se poklopci šahtova, djeca vrište u vrtiću ko da ih netko kolje, crkva zvoni i jebe vas u zdrav mozak bili vi vjernici ili ne.
Utrinama jedino fali MINARET (đamija) pa da hođa arlauče preko razglasa nekoliko puta dnevno.
E to bi bilo zabavno, ovi zvone, ovi arlauču, šahtovi im daju ritam, smetlari tempo, a sve začinjeno sa teškim srpskim narodnjacima.
Nezaboravno...vrijedi doživjeti.

DOBRO DOŠLI U UTRINE ! ! !

Jel kod Vas bolje???

ah...nađimo se onda u špajzi danas navečer...pijanka i orgije...

ovakav detaljan prikaz nisam dugo pročitao,radiš u Turističkom uredu Utrine?

hmm... ja spavam ko top... čak i nedavno kad su mi pikhamerom razbijali pločnik pred kućom sam to uredno prespavala.. valjda sam se prekalila dok sam živjela u Petrinjskoj..

*INSPEKTOR: ne ne radim, samo pokušavam živjeti

..bistra si,dobro opažaš,imaš oko za detalje,a znaš i tipkati....lako ćeš ti živjeti..

Sjećam se da je prije par godina ne'ko tulio s narodnjakima iz auta ujutro i naveče. E, sad, jel' to ista budala, ne znam.

Gle, za tu tvoju buku, koja dolkazi ako sam te dobro svatio izvana, ima lijeka. Nabavi si PVC stolariju i problem riješen (he-he).

*ALEX: imam PVC stolariju...ali od proljeća imam otvorene prozore...znaš ono: pušač sam, a dim vapi da izađe van.