Letim, zivim, ljubim jos i sad

Konacno imam novi stan.

Vrijeme mi je poci dalje u novi zivot - odvojiti se od moje "bivse" i traziti sebi neku novu "buducu".

Rado bih sve jednostavno ostavio iza sebe i krenuo, no to ne ide...barem ne vise i ne kod mene.

Sakupilo se mnogo toga, sto mi je u zadnjih 13 godina bilo vrijedno, drago ili cak sveto.
Mnogo toga...mnogo i previse.

Sada poput marljivoga mrava nosim mrvicu po mrvicu moga dosadasnjeg zivota u novi stan. Svaka mrvica je barem deset kila teska i moram je iznijeti na cetvrti sprat (bez lifta) - a mrvica ima bezbroj.

Evo gledam vec tvoje lice, kako mi sa podrugljivim smijeskom govoris: "A zasto si upravo TU trazio stan? Mogao si i negdje drugdje uzeti sebi stan - barem sa liftom."

Nisam! Nisam niti htjeo, niti sam do sada nasao nesto bolje. Neka - nosit cu polako i dalje mrvicu, po mrvicu - na cetvrti sprat, ali ce to biti moj dom, moja loga, moje utociste i moj raj.

Selim se polako. Ponekad imam osjecaj, kao da me mojih bezbroj mrvica pokapaju pod sobom, no borim se hrabro. Stenjem i pusem dok se penjem prema gore. I upravo na zadnjim stepenicama pomislim: "Eh sada cu napraviti malu pauzu." Utoliko stignem gore, odlozim teret, okrenem se na peti i krenem ponovno prema dole, preskacuci po dvije stepenice odjednom, da pokupim slijedecu mrvicu. Na pola puta mi sijevne kroz glavu: "Zapravo si se htjeo odmoriti." No, sila teze me vuce nadole - tu me vec ceka slijedeca "mrvica".

Ma, to je samo jedan dio moje tuzne price.
Ono, sto mi jos vise snagu krade je pakovanje tih mojih "mrvica". Svaka sitnica, svaki papiric, svaka krpica je dio nekakvih uspomena. Pomislim ponekad, kako sam zapravo zivio sasvim dobro. Toliko dobro, da mi je zapravo bilo PRE-dobro.

Ne. To vise nisam bio ja. Razmazen, lijen i trom - to vise nisam bio ja. Poput poslovicnog bubrega u loju pulsirao sam sve tromije, poduzimao sve manje, a zivot je strujao neuhvatljivom brzinom pored mene.

Morao sam se osloboditi iz tog naizgled zlatnog kaveza. Morao sam izaci iz te veze - iz tog braka.

Morao sam - radi sebe.

Rado bih zapravo krenuo u nesto sasvim novo, ali to sto imam, to me i dalje vezuje. Gledam to brdo bezveznih i zapravo nepotrebnih sitnica - moje "blago" - i mislim se ponosito: "Imetak obavezuje."

Ma, nije to onaj pravi "imetak" - pravo bogatstvo.
To su tek bezvezne tricarije, jedino jos meni vrijedne - ali i to je nesto - moj imetak.

Jesi li mi namjerno izbrisao komentar?

želim ti svu sreću svijeta...da nađeš upravo ono što tražiš :)

@Wairua - ja nisam nista brisao, a pogotovo ne tvoj komentar.

Tajana draga, naci cu sigurno. Ja zapravo uvijek nadjem ponesto lijepo u zivotu, jer sam pod sretnom zvijezdom rodjen. Hvala ti za lijepe zelje. :)))))

rođen pod sretnom zvijezdom...to već dugo nisam čula...ali mi je neopisivo drago :)))