ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Umro od ljubaviSto je to sto tako blistaKroz visoke koridore?_ Sine moj zatvori vrata;jedanaest minulo je._ U ocima bez da zelim,cetir svjetla mi blistaju._ Bit ce da ti ljudi tamosjajni bakar ispiraju.Luk izblijedjeloga srebraIzdisuce lune, bacaZlatnih vlasi vlasi pramenoveNa tornjeve pozlacene.Noc trepereci pozivaNa balkonskimProzorima,Gomila je pasa pratiAl' je nece prepoznati,Miris vina i jantaraDolazi iz koridora.Povjetarac iz trscakaI glasova starih jekaPod ponocnim razlomljenimLukom zvone iz daleka.Volovi i ruze sniju.Samo preko koridoraCetir svjetla zazivajuMahnitoscu Svetog Djordja.Tuzne zene iz dolineSilazahu s krvlju muskom,Mirnom od ubranog cvijetaI gorkom od mladog bedra.Stare zene s rijeke placuNa podnozju planinskomeJednog neprolaznog trenaOd vitica i imena.Vapnene fasade cineNoc bijelu i kvadratnu.Serafini i ciganiNa harmonike sviraju._ Majko moja kada umremdaj gospodi to na znanje.Pa od juga ka sjeveruSalji telegrame plave.Sedam krvi I jauka,Sedam dvostrukih makovaLome stakla neprozirnaU opskurnim salonima.Puno ruku odsjecenihI krunica od cvjetova,Sa obala ko zna kojihMore zvoni zakletvama.Zalupilo nebo vrataOporom rumoru sume,Dok su svjetla zazivalaKroz visoke koridore