Moja noć, noć Vještica (Ja-purgerka)

Da je život "moj blog" ja bih jednim pomakom prsta stisnula "ulogiraj se" u trenutku ili čak mnogobrojnim trenucima, kada želim pokazati zube, kada želim sanjati, kada se radujem svitanju i kada sa sjetom promatram suton...

Da je život "moj blog" ja bih se ulogirala da otvoreno izrazim ono što me mući, ono što me veseli, da kontriram, da povlađujem, da s osmijehom ispratim mnoge drage ljude, da iste dočekam, da podijelim zagrljaj kome je potreban, da obrišem suzu s obraza s kojeg je skliznula, da tresnem istinu u lice onome tko ju je zaslužio, da pišem jer dok pišem znam da postojim..., jer dok pišem znam da sam još uvijek onoliko posebna koliko je dozvoljeno da se istakneš..., jer dok pišem za mene ne postoji granica, nema nemogućeg, nema nestvarnog... i ja živim, živim punim plućima, na svoj način, na samo svoj način i nitko nema prava da mi to ičime oduzme...

Da je život "moj blog" ja bih u svoj svijet šarenila i kiša pozvala sve ljude, sve one individue koje osjećaju, koje se razlikuju, koje znaju da imaju ono nešto, ono drukčije nešto, osobe bez sputanosti, osobe sa smislom za humor, poneke bez smisla, socijalno osjetljive, društveno neprilagođene, prilike što hodaju svijetom, a samnom dijele samo to što pišu, ili čak nešto više, dobrodošli u svakom trenutku ljudi kojima ne znam lica, ali osjećam da ih prepoznajem....

Da je život kao "moj blog" ja bih se jednostavno odlogirala i stajala bih cijeli dan promatrajući zbivanja oko sebe, a da nitko i ne zna da sam prisutna... Slušala bih tuđa šaputanja, tuđe misli, gledala njihove pokrete, kao mali perverzni visual-freak, a da do mene ne mogu, da im se obratim kada poželim i da im se ukažem kad za to osjetim potrebu...

Da je život "moj blog" ja bih se samo odlogirala i ne bih imala gastritis zbog nekih spodoba u menopauzi koje iskaljuju nadamnom... Zaobišle bi me misli koje me se ne tiču, koje me ne zanimaju i ne želim za njih znati...Stajala bih u svome kutku svijeta, zatvarajući malim X-om svoj prozor i bila bih zaklonjena...

Da je život "moj blog" ja bih zatvorila stranice svoga romana za one apatične, za one što me muče, za beskičmenjake, za one bez stava, za sve one koji me bole, za one kojima je hrabrost da komentiraju i predlažu sexu prvoj rečenici, za one koji sude i vrijeđaju i za one koji se oglušuju na patnje, na vapaje, na osjećaje, na suze, na pjesme i na ljubav...

Da, ali život nije "moj blog", život je život nimalo jednostavan, nimalo lak.

zadaćnica na temu.. hi hi hi

UVOD:Ja volim purgerku ...Razrađena tema:Iz dana u dan sve više gubim glavu ...Zaključak:Ja sam apatični beskičmenjak kojem purgerka nikad neće zaustavit dah

ma sve si ti lijepo sastavila,al izbirljiva li si ,mnogo brate...što je previše,previše je

..lijepo...istinito...tragično i bolno..

*ERIC C: nisi ti apatičan beskičmanjak, niti sam ja zahtjevna. Čemu takav zaključak?

Clapi...mora da sam sjajna učiteljica...viš kak sam ti utuvila u glavu...uvod-tema-zaključak, ili me zahebavaššš, no kako god....purgerica je to napisala kak treba i simpa....:))))