Sedamnaesti kolovoza

Danas s kolegama Makijem i Zokom idem izbacivati namještaj iz stana. Otegnuti ćemo papke. Nije to kao u Opuzenu kad se namještaj baca preko balkona ispod zgrade. A tako bi bilo baš lijepoga ršuma...Zoka, Maki i ja morat ćemo to grbačiti sve niz stube pa na kontejnere. Ipak u svemu ima i dobra stvar što sam ohladio cijelu kištru piva. U pauzi ima da sjednemo na balkon, pripalimo si joint i nalijevamo. Nadam se da će kao i obično ispod prolaziti trebe. Jest da je neka sjebana ura, sedam, kad se sve manje vraćaju s kupanja, a ni u noćni izlazak ne odlaze baš previše. No uvijek će pokoja skoknuti u market i dati nam priliku da joj zazviždimo i dobacimo koju urnebesnu. Već imam nešto od repertoara u pripremi. Npr:

-"Fijuuuu...! Crna! Ti, ti maco...Evo moga frenda Zoke koji kaže da bi ti stavio žilavo meso! Šta kažeš?"-

Ha, ha, ha...

A jest sam se danas zajebao. Neke pičke su toliko ružne da sliče na muškarce. Nisam kratkovidan, ali okrenem se ja i ugledam na udaljenosti stariju trebu koju poznajem otprije i sve kao nešto gledam da bi usporio i pustio je ispred sebe jer mi je se nešto provjerava otpozadi. Kad stigne ona na pet- šest metara od mene, a ono to nije ona nego neki sijedi talijanski peder...
U pičku materinu!
A kako tek muškarčad može biti ružna. Nikad nisam mogao razumjeti što žene mogu vidjeti u muškarcima. Muškarci su, barem većina, ružni k'o psi đukci. Imaju noseve kao krompire, buljave oči i nerijetko klempave uši. Još ako su stariji od četrdeset onda su prave karikature. Ali nije dobro ni ako je muškarac ljepušan. Uvijek ti može prići neki rabijatni robijaš i reći ti otprilike: 'Pičkice, ja bi te karao u dupe!'