Zašto ne?

Odgovornost
 Riječ odgovornost, njezin pravi smisao i njezino značenje možda najbolje izražava razdjelnicu između zdrave, odrasle osobe - odgovorne i bolesne, neodrasle osobe - neodgovorne.
 Preuzeti odgovornost za ono što radimo, govorimo i namjeravamo krupan je korak u vlastitu sazrijevanju.
 Što znači odgovornost?
  Odgovorna je osoba koja zna odgovor, koja ga daje i snosi posljedice svoga znanja i ponašanja.
 Odgovorna osoba
 Pod pojmom odgovorne osobe u pravnim se odnosima podrazumijeva osoba koja snosi posljedice svoga ili čak tuđeg ponašanja.
Doći ću sutra u 17 sati kod Vas - kaže mi, na primjer, moj klijent. Što on tom izjavom zapravo radi? On sklapa sa mnom ugovor. Kakav ugovor? Tko potpisuje taj ugovor? Klijent, naravno, ako je zdrava i normalna osoba. U ugovoru stoji, ili se to podrazumijeva, ako i nije napisano, da će on svakako doći osim u slučaju više sile. Ili će taj svoj dogovor odgoditi ili otkazati čim bude znao da ga neće moći poštovati. Ili će se, ako ga je viša sila spriječila da dođe ili da javi da ne može doći kasnije ispričati.
 Što kažete? Da je zaboravio? Dobro. Moguće je. Ali ako smo počeli zaboravljati svoje ugovore, moramo ih početi bilježiti. Ili prepustiti nekom drugom da o tome vodi računa. Jer smo inače neodgovorni.
 Možda ćete reći da su to sitnice. Nisu. Sitnice ne ostavljaju  posljedice. Mi smo odgovorni prema drugima i u krupnim i u sitnim stvarima. Naša je odgovornost sastavljena od niza odgovornih ponašanja. I onoliko smo zdravi i odrasli koliko smo odgovorni. Možemo biti odgovorni prema drugima i prema sebi.
 Ako ne ispunjavamo obveze koje smo, svjesno ili nesvjesno, preuzeli, mi smo neodgovorni.
 Kao i u svemu, tako i u odgovornosti postoji neka sredina koju osoba izgradi na temelju svojih svojstava i na temelju kulturalnih, civilizacijskih običaja u svom okruženju. U procjeni naše vlastite odgovornosti možemo se rukovoditi svojim kriterijima, ali možemo oslušnuti i mišljenje naše okoline. Dobro je čuti da li nas okolina, a pogotovo oni ljudi do kojih nam je stalo smatraju odgovornima.
Naravno da povremeno mijenjamo svoje planove i svoje obveze, ali ako oni uključuju druge ljude ne možemo ih mijenjati, ako želimo biti odgovorni a da o tome ne obavijestimo te ljude i da se s njima ne dogovorimo o promjeni.
Neki od nas se ponekad ponašaju neodgovorno prema osobi koju doživljavaju blagom i popustljivom, računajući da će im, zbog blage ćudi, takva osoba oprostiti.
 Takvo ponašanje je pogrešno jer se Naša odgovornost ne može mjeriti svojstvima Drugog čovjeka.
 Još je gore i nažalost češće, kad se neodgovorno ponašamo prema bliskim osobama. Jer blizinu smatramo dopuštenjem za neodgovornost. „Pa moja majka će to shvatiti“. No, odgovornost nema veze sa. shvaćanjem onog drugog. Ako shvaćam da sam pogriješila, onda sam ja odgovorna za svoju grešku. Bez obzira na to prema kome sam pogriješila. Možda je i veća greška biti neodgovoran prema bliskoj osobi jer nam je ona dala svoje povjerenje, tj. nije se dovoljno zaštitila od naše neodgovornosti, misleći da bliskost znači povjerenje. Na taj smo način zapravo tu bliskost iznevjerili i zloupotrijebili.
 Biti odgovoran znači biti odrastao i biti zdrav. Najvažnije je da čovjek mjeri svoju odgovornost prema sebi i da preuzima samo one obveze koje će moći odgovorno ispuniti.
 Kad god smo neodgovorni prema drugima - neodgovorni smo i prema sebi.  I svaki put smo smanjili svoju zdravu jezgru.  Neodgovorno ponašanje šteti onome tko se tako ponaša.
 Odgovornost je zaista dobra mjera kojom možemo izmjeriti psihičko zdravlje.
 Ponašanje slobodnog čovjeka
 Slobodan čovjek zna da je slobodan jer se, dok slobodno postupa, osjeća dobro, korisno i sam je sa sobom u skladu.
 Čovjek je slobodan ako slobodno može pokazati svoje emocije. Čovjek ima pravo biti veseo i biti tužan. On ima pravo suosjećati, prihvatiti i odbaciti. Biti slobodan znači birati, a ne naslijediti. Čovjek može odabrati i religiju i naciju. Ili ne odabrati. On može ne biti religiozan i nemati naciju - biti ateist apatrid. On može birati mjesto gdje će stanovati. Prognani čovjek nije slobodan.
 Jedna od vrlo važnih osobitosti slobodnog čovjeka jest da bira kojim će se poslom baviti. Nezaposleni čovjek koji želi raditi - nije slobodan. Čovjek koji ne radi mora prositi ili krasti. Ono što mu daje drugi Čovjek može biti dar od srca, ali može i sputavati darovanoga.
 Slobodan čovjek posjeduje. Ono što je njegovo - s tim raspolaže. Ako s njegovom imovinom raspolaže netko drugi, on nije slobodan.
 Biti slobodan znači raspolagati svojim vremenom. Zar ne govorimo uvijek; slobodno vrijeme? Odluke koje donosimo tijekom života dio su naše slobode, naš su izbor, odluke koje donosimo ograničene su ili oplemenjene prethodnim odlukama. Odlučimo li, na primjer, imati dijete, time smo odabrali cijeli veliki paket koji nosimo cijelim ili velikim dijelom našeg života. Jesmo li time ograničili ili obogatili svoju slobodu -stvar je pojedinačne prosudbe.
 Slobodan čovjek sam odlučuje koliko će drugome dati od svog vremena, od svojih stvari i od svojih ideja.
 Komunikacija i sloboda
 U slobodnoj komunikaciji ljudi razmjenjuju svoja znanja, svoje emocije i iskustva. Onaj tko manipulira drugima, uskraćuje im slobodu. Ako nas netko nagovori da napravimo nešto što nije u skladu s našim interesima, on nam je oduzeo dio našeg vremena koje više nikad ne možemo vratiti.
 Osoba koja nam je ukrala novac, oštetila nas je, ali tu štetu možemo nadoknaditi.  Osoba koja nam je ukrala vrijeme - napravila nam je nenadoknadivu štetu.
 Slobodni ljudi nas potiču
 Kad čovjek susretne slobodnijeg čovjeka koji izražava svoje stavove ne plašeći se posljedica, može se osjetiti ponukan im da i sam tako postupi. Slobodni ljudi, heroji, ljudi koji su zbog slobode dovodili u pitanje svoju egzistenciju - mogu nam biti inspiracija. Uplašena osoba može negirati tu slobodu i reći za slobodnog čovjeka da je neoprezan, da je budala, da nije diplomat....
 Sloboda, naime, ide ruku pod ruku s odgovornošću pa biti slobodan znači odgovarati za svoje postupke.
 Ako nekome prepustimo da on odlučuje za nas, time smo mi izgubili svoju slobodu. Neslobodni se ljudi tješe jer su gubljenjem slobode izgubili i odgovornost. Što to znači? Onaj tko umjesto mene odlučuje, on će sutra biti kriv, ako odluka nije dobra. Ako odlučujem sam, sutra ću ja biti kriv ako moja odluka nije bila dobra. Ipak izvršavajući tuđe, pogrešne odluke sudjelujemo u toj krivici.
 Lj. Uvodić-Vranić, "Kako se dobro posvađati", Alinea, Zagreb, 2002.