Dani i noći

Danas mi se piše. Ulove me dani kad iz mene izlazi svašta. Jučer je bio takav dan. Ne volim kada sam takva, nervozna i ljuta.
Zato ću danas pisati o tome kako bi me ti osjećaji napustili i kako bih osjetila mir. Napetost je rasla i povećavala svoj obim i doseg i nije me htjela napustiti. Kad je on stigao kući... sa svim zahtjevima koje se tiču njegove osobe, bilo mi je to previše.
Počeli smo se svađati, ne vikanjem... nego guranjem te iste napetosti jedan prema drugome.
Sve dok energija u kući nije postala tako gusta i tako ružno vibrirala da je jedan veliki stakleni tanjur pao, sam od sebe... Razbio se u tisuću ljubičastih komadića. I time se razbila i naša napetost.
Stajala sam tamo usred tih lažnih ametista na pločicama,i mislila... što to radimo jedan drugome. Dano nam je da vidimo, do kakvih posljedica dovodisamo nekoliko minuta ružnih misli, uperenih u drugog čovjeka. Dano nam je i da to zajednički pospremimo, spuštenih pogleda, sa sramom u sebi. U drugoj je sobi naše malo dijete plakalo, kao što uvijek radi kada smo takvi.I mislim si, koliko stvari će nam morati oprostiti.
Mislim na zadnji sat yoge i pjevanje na kraju
shanti shanti shanti
mir
kako me je tada preplavila vibracija te mantre i iako sam ju sama znala pjevati
ovo je bilo posebno
Kako je teško imati taj mir
Koliko god on bio blizu.