žvrljarije

na moje rame klonula ti glava
golica me tvoja kosa plava
ruka na mom ramenu
drži me čvrsto kao da sutra neće doći
grliš me kao dijete roditelja
u strahu od noći
nježna mi daješ obećanja
spominješ divna sjećanja
kada sam sav tvoj bio
a ti život moj bila

a tvoja kosa tako lijep miris ima

i protiv svoje volje
zagledam se u oči tvoje
iz njih je dolazila moja ispiracija
voljela si da ih opisujem
prisjetih se svih stihova
pa i poderanih listova
i boli što dođe kad dan bez tebe prođe

opet si tu i grliš me
zaklinješ se da je ljubav slijepa
progutah ponos i priznajem
Bože dragi kako je ona lijepa .