borac kroz trnje

Najvažnije je zdravlje, sve ostalo ćemo već nekako! Riječi su koje često možemo ćuti. Ipak, imam osjećaj da čovjek to govori samo u trenucima kad ima razloga biti posebno zahvalan za zdravlje. U većini drugih trenutaka ljudima je često najvažniji novac, pa onda karijera na poslu, pa onda završetak studija…Što je zapravo najvažnije?

vjera u sve to..

zdravlje, definitivno

najvažnija je ....sreća
ona je neovisna o svemu ovome

i mir u srcu

Da zdravlje:)i ja mislim,ali i bez drugog se ne može,sa lošim financijama i zdravlje ode............

u srcu nikad nema mira

Ti si Bet posebno sretna danas???

Možda Ti jednom kažem :):)

Hehehe Tyf:)))

:)

Najvažnije je biti sretan, a zatim idu stvari koje se ne mogu kupiti, zdravlje,prava ljubav,hrabrost, obitelj, posao koji volite i koji Vas ispunjava, prijatelji, neovisnost, slava stečena radom...Pazite da ne uletite u "utrku štakora" modernog kapitalizma, jer i ako pobijedite ostajete štakor...

da, ja danas imam dva razloga za sreću, jedan zbog zdravlja, a drugi radi ovoga kaj piše na mom blogu

Definitivno mir u srcu, iliti duhovna ravnoteža... Bez toga nadrapat će ti zdravlje, a i sve ostalo ti neće puno pomoći...

bez svega se može ali bez hrane se ne može...

Bravo Bet

slova ne može se niti bez kisika, vode, sna... ali ne govorimo sad o primarnim potrebama, one se podrazumijevaju. one uvjetuju život

pa...ja bi bio zadovoljan sa tim elementarnim...a sve više od toga, dobro dođe

najvažnije je imati sreče..oni na Titanicu svi su bili zdravi samo nisu rođeni pod sretnom zvjezdom.

Slova ali to imaš, zar ne? A jesi li sretan?

nesretnici....jadni li ste..

Umrijeti svi moramo, prije ili kasnije... Od dužine života mnogo je važnije kako smo iskoristili ono što smo imali.

Ja vam velim,u mom kraju kažu bolje se roditi bez k.... nego bez sreče,jer ako imaš sreče i on će ti narasti..

čovjek koji nikada nije osjetio blizinu smrti, uvjetovanu zdravljem, ne može realno sagledati važnost zdravlja. Strah je najveći čovjekov neprijatelj. Strah od bolesti i još više nemoći i patnje je užasno iskustvo. Najgore koje sam barem ja iskusila u svom dosadašnjem životu.

fali riječ iskustvo ... najgore iskustvo

sreća...dobro je poznato da je život patnja i samo rijetkima je uspjelo da se iz tih lanaca izvuku za života...

Kad sam ponovno prohodao shvatio sam što znači osjećati se sretnim (da ne govorim da je dijagnoza bila terminirajuća :)

Istima, znam taj osjećaj "ja hodam!!!" Veselje kao u djeteta od dvije godine, prvi korak, boli, drugi, boli, treći, boli, ali ide, hodam... a tek kada potrčiš... eh da, strašna su to iskustva.

Jesu Beti, strašna, ali i osvješćujuća.... Ti sad, siguran sam ,ne govoriš.... život je patnja... , već znaš da svaki udisaj treba napraviti punim plućima.

ae, istima. strašno osvješćujuća kad još ne kužiš da te vuče za nos.

inače dica prohodaju čak i nakon pete godine..naravno.

Zapitaj se koliko dugo možeš bez zraka, vode, hrane itd. i vrlo brzo ćeš otkriti najvažnije. Isprobaj!