izgubljena nada

                       PUT U PULU
Vec duze vrijeme razmisljam dali i kako da pocnem sa pisanjem i dali uopste.Jednog dana sam poceo sa pisanjem o sebi i to me tjera da nastavim-kao neko nedovrseno dijelo ili kao nastavak necega.Ovaj virtualni svijet mi daje utjehu i ispunjava moj svakodnevni zivot.Mogao bih reci ovo je neke vrste dnevnik mojih misli.Proteze se kroz mjesece i nema svakodnevni karakter.U zadnjih par mjeseci toliko sam se napricao ovdje na iskrici,upoznao krasne osobe,ali fali mi da zaokruzim jednu dekadu,hocu rezime u mojoj glavi.I kada sve izgubi na vaznosti zelim se osvrnuti na moj zivot ,te staviti moje misli na papir.Nemogu nista zaboraviti ali svejedno moram zaokruziti moje misli i krenuti dalje.Nema vise gorcine u mojim ustima kada se podsjecam na proslost-cak ni one poznate boli-sve su sjecanja.Pa cak ni na rastanku nema onog poznatog-leptirici u trbuhu.Zelio bih oziviti ono sto je bilo,sto se desilo-nebih htio da nesto ostane iza meine,nesto nedoreceno.Nebih htio da mi se desi da cujem zvuk zalupljenih vrata iza meine kao kod nekog sluzbenog razgovora u nekom bürou,neke velike zgrade-gdje se covijek nakon nekog vremena nemoze ni prisjetiti zasto je bio tamo,o cemu se radilo i zasto su se vrata zatvorila.Da vrata su se zatvorila-ja nisam odgovarao profilu doticne ustanove-sve nade su nestale i svi planovi su izgubili na vaznosti.A tako lijepo je pocelo.;
Sjedim za mojim compicem-pokusavam nekoga naci,s nekim podijeliti moje misli i moju samocu.Razgovaram s mojim prijateljicama-trazim nesto-provociram nesto-cekam da se nesto desi—i stvarno klik-dali smetam pita me netko-ja kazem ne-naravno ne pa bas cekam nekoga ,neku srodnu dusicu.Rijec po rijec-pricamo,salimo se.I tako to svaki dan-netko me kontaktira i to meine muskarca jedna zena.Mene muskarca gladnog zene.Nemogu vjerovati-pa upravo sam ja taj koji trazi,sanja o necem lijepom o nekom ko ce mim oje osjecajcice uzburkati.Ja sam taj koji grcevito trazi nekoga,ja sam taj koji se nudi,ja sam taj koji sam gladan.Upravo imam gorak okus u ustima-jedna zena me ne zeli samo zato sto sam ja u njemackoj a ona u hrvatskoj.Dugo smo se razgovarali-izmijenili slikice,ispricali si zivote-od djetinjstva,preko prve ljubavi-propalog braka-izmijenili tlefonske brojeve-cuo sam glas te zene-cuo sam lijepi glas utjehe-pa duro ti si tako daleko.Bila je to isprika ali i utjeha.Nemogu zaboraviti rijeci ne ali glas mi je odao nesto sasvim drugo-to sto mi je rekao glas bila je istina.Eto nakon mjeseci ta zena me nije napustila-nije me istjerala iz srca svoga.Nisam joj stran.Oprostila mi je da sam ju zaboravio na trenutak par dana-kad me kliknula ona druga zena.Nije mi zamjerila da sam isao k onoj drugoj zeni u zagrljaj.Rekla mi je da me moja iskrenost kosta i da ce mi biti zao sto sam iskren-ali upravo ta iskrenost me drzi da ju nisam izgubio.Ona druga zena me palila i zarila-mnoge sate smo proveli na ekranu naseg compica-njen poziv na kavicu u pulu me izbacio iz takta-rekao sam sam sebi kod te zene moras biti oprezan-nesmijes razmisljati srcem,nesmijes se udvarati,nesmijes joj se nuditi.I nisam pricali smo i salili se-ona me ispitivala –pipala svojim osjetilima-nudila sve a opet nista.Probudila je moju muskost-zagrebala po mom srcu.Mjesec dana prije puta u hrvatsku ja sam otvorio sve ventile u pravcu nje-ali na svaki ventil postavio jednog policajca da gas to brze zatvori ako bi postalo opasno po meine-ne zelim da mi se desi da ishlapim da mi nestane daha.Lijepo je sanjati i planirati susret s nekim koji ti otvara sva vrata do svog tijela-ja sam mislio i do svog srca-pa barem za te momente.Pripremao sam se ko za neki veliki mec-neki veliki dogadjaj.Ocekivao sam puno i bio sam spreman dati puno-ali njena poruka da ne zeli da patim za njom-djelovao je na meine kao kocnica.Kao mi muskarci razmisljamo s doljnom glavom a zene sa srcem-ali dal je moguce da su se uloge promijenile i to vec treci put u zadnje dvije godine.Zar sam osudjen da budem samo ljubavnik-da dam sve od sebe i dobijem samo tjelesno zadovoljstvo.Gledao sam kako se njeno tijelo uvija kao zmijica,gledao sam kako uziva u mojoj ljubavnoj igri-kako mi cak zabranjuje govoriti lijepe rijeci-gledao sam kako zadovoljno spava-gledao sam kako ujutro odlazi ranije nego sto je sat zvonio.Htio sam mnogo toga vise-zelio sam setnju zu more o kojoj smo pricali-zelio sam da zajedno doruckujemo.Znao sam da necemo docekati starost-znao sam da sam samo zamjena,utjeha za nju-njen prijatelj zivi u americi i dolazi k njoj savakih dva tri mjeseca-njen sin nesmije znati za meine pa cak ni njena najbolja prijateljica.Ja sam dan prije puta u pulu htio odustati-nisam htio ici-da sam bio sam nista nebi moju odluku promijenilo-ali moja kcerkica moj najbolji drug je stavila par zrnca na vagu i ja sam krenuo.Rezervirao sam hotel za dva dana-nisam htio biti muskarac za jednu noc-setnju zu more obavio sam sam-doruckovao sam sam-cekao ju u sobi da dodje ponovno nazad-naime takav je bio dogovor-ostavila je i svoje stvari tamo koje sam joj donjeo.Htio sam biti muskarac i po danu –ja se nemam od kog skrivati-ona je morala jos par sati ici na posao ali tek poslije podne-pa sam si ja odlucio krenuti nazad sam mogu biti i u mom gradu.Na putu nazad me nazvala-rekao sam joj da me vise nema u puli.Za par minuta sam opet nazvao i rekao da je ona i dalje moja dusica ali da nemogu da ju cekam-nisam pas koji ceka svog gospodara.Jako mi je draga-nista joj ne zamjeram-znao sam da joj ne znacim nista ali sam mislio da joj mogu dati ono o cemu smo pricali.Malo je smotana kao i ja-zivot je nije mazio-zao mi je da joj je to sve bilo samo onako usput.Volio bih da joj zivot vise znaci.Htio sam usput posjetiti tu moju prijateljicu u rijeci-bilo me sram onako iscrpljen i pomalo dotucen da me vidi takvog.Nisam leptir da letim s cvijeta na cvijet-a to ona zna-makar mi na pocetku nije vjerovala-a i zaprijetila mi je ako drugi put ne dodjem da ce me srediti-cak cak.I ona mi daje nadu kao muskarcu-nebih htio da budem muskarac za jednu noc-opet-Imamo zajednicke interese-ljubav prema nasim pesekima-izigravamo taksiste za nase klinke-vozikamo ich s njihovim prijateljicama i prijateljima po diskacima-borimo se s avetima proslosti-nase nezaboravljene ljubavi-strahovi i nade u bolje i ljepse sutra.Samo da nema te daljine-njene su rijeci-a i moje.

puno si svojih osjećaja i misli stavio na papir...važno je ne odustati od svojih želja jer ono što iskreno i dovoljno jako želimo to će nam se i ostvariti, normalno sve u okviru naših mogućnosti. A možda te tvoje djeve i ne zaslužuju, zašto onda uopće patiti, treba se okrenuti i ponovo tražiti ljubav ali ovaj puta realno tj. bliže, puno bliže...:)))

neznam frido-divne su to osobe-ne zelim ih izgubiti-nista mi nisu ucinile a sto ja nisam htio ili dopustio-udaljenost mi nije mjerilo-da je moja ljubav na kraju svijeta ja bih krenuo na put