Iz vremena i prostora

Zašto moramo sve popravljati, prepravljati, dorađivati, prerađivati, posvijetljavati, osvijetljavati...? Zašto jednostavno ne pustimo stvari da budu kakve jesu? Jer s razlogom su baš takve. Nekim. Zašto tražiti u besmislu -smisao, u kaosu -red, u tami-svijetlo...?

To i ja kažem, jebo sex pod pritiskom ;)...

neka kriva Drina i dalje bude kriva...

ne moramo... mora se samo umrijeti..

da je Shakyamuni tako razmišlja nebi se nikad prosvitlija.

ma kako pustiti stvari kakve jesu,pa to nije u ljudskoj prirodi,mora se malo pročeprkati,pretumbati..mora..

ma u ljudskoj je prorodi da stalno nešto čačkamo, grebemo ispod površine u nadi da se tamo nešto krije.

haha, inspektore... istomišljenici...

pametnaženo..si vidila?..hahhaha..ima neka tajna veza..

pa normalno da se krije. vidiš i vrh sante leda al ne i ostalo.

ne ne valja čačkati.. najljepše je međusobno se predavati..

ima, ima...znamo mi.

znam da ne valja. ni ne mora se. ali jače je to od razuma.

jače,jače...kao magnetna privlačnost..volimo mi u tuđe pa malo uzburkati makar..ako ne i promijeniti..

ja sam na dobrom putu da shvatim- ne diraj dok je dobro. ne mreškaj, ne talasaj more dok je mirno.

Anđo sve to stoji. teoretski. u praksi uvijek nekako drugačije..

a ne.. nije uvijek.. kada je to to.. onda se otvaranje samo od sebe događa..

osim kada si umislimo da sigurno mora biti još nešto.. a obično su odgovori jasni.. i ne treba sve baš secirati. razlagati.. jer uvijek kod sastavljanja. ili nešto fali ili je viška.. prepustiti se..treba.. a to je teško ako se stalno prisjećamo lošega.. od prije.. no men zovu naivka.. i klasa entuzijast.. tak da..

ja se prepuštam... trenutku. al nije samo do mene...

ja se uvijek prilagodim...di mogu stat,sjednem a di mogu sjest legnem..

a ne znam al mi nekak dođe da zapjevam.. sjedila sam za mašinon šila sam...

ah, te današnje mašine.... nemoš ni šivat kad hoćeš ;))) al u moje vrijeme....haha- malo sutra. ovo je moje vrijeme. zamjenit ću mašinu.

a meni nije nis jasno :)