Zašto ne?

Sjedim u svojoj kancelariji.. ne sluteći ništa.. rek'o bi Štulić - ne htijući mnogo, osim života, osim života.. da, baš ništa osim života tajnice kojoj je šef u taj petak na dalekom poslovnom putovanju..:-))
U kancelariju mi ulazi, bez kucanja, uobičajeno, osoba koja je jedan od pod-šefova mojemu, vlastitome šefu rekli bismo:-)
Među papirima, telefonima, mobitelima, potpisnim mapama i inim potrebitim mi alatkama u radu, na desku mi (također, ne sluteći ništa;-)) počiva tanjur s nešto krupnog, pravilno okruglog, crnog, ko cukar slatkog slutim-GMO-potaknutog-uvoz-iz-italije grožđa kojem ja uopće ne zamjeram porijeklo nit krvna zrnca već ga jako volim baš takvo kakvo je.
Gospodin, nazovimo ga tako u ovoj prilici.. pruža mi papire koje je donio na potpis, vraća mi putni radni list i ključeve službenog auta, i, u tom trenutku, njegovu pažnju potpuno zaokupi - grožđe. Moje grožđe na mom stolu. Predamnom. Gospodin pruža ruku i počne kidati bobe prethodno pomno (taking his time) odmjeravajući svaku i kidajući najoblije i najsočnije plodove. Jednom rukom kida, pa naizmjenično stavlja što u usnu šupljinu, a što u drugu ruku, konkretno u jamicu koju čini šaka već povinutih prstiju za tu priliku.
Istovremeno, govori. Nešto o papirima koje je donio. Gledam. Gledam ga. Radnja se nastavlja s time da se vidno ubrzava. Nije vam trebalo promaći da gospodin nit je bio ponuđen ni/ili postavio trivijalno pitanje može li se poslužiti.
Gledam ga, gledam i osjećam svoju narav kako nadire… proporcionalno akcelaraciji, njegovih, kretnji i broju, mojih, boba.
Kažem: Gospodine X ne sjećam se da sam Vas ponudila?
Gospodin (ko iz p…e, ma baš pravi gospodin): Pa što je na stolu ponuđeno je..
Kažem: Ovo grožđe nije na stolu. Ono je na  r a d n o m  stolu.(i ništa više, mislim, ne kažem)
Istisnuo je neku ispriku i još malo nabacio neke soft konverzacijice da omlitavi vibru u zraku i izašao. I pozdravio je danas na odlasku. Nije se više danas vraćao.
A vi, volite li i vi scenu u restoranu brze hrane s jutarnjim i popodnevnim menijem u “Falling down”? :-)

Kad vidim da netko jede grožđe,pukne me tuga...koliko vina je to moglo biti..