Sedamnaesti kolovoza

Danas rastući fenomen homoseksualnosti nipošto nije tek stvar trenda, kako o toj pojavi vole popularno izvješćivati u medijima, većsve jasnija anticipacija naskoro dominantne spolne orijentacije i neizbježne realnosti koja nas očekuje u bliskoj perspektivi. I takav napredak seksualnog osviještenja na radost je svakom suvremeniku koji teži kvalitativnim pomacima u bilo kojoj egzistencijalnoj sferi. Osobno sam vrlo ponosan na činjenicu što sam relativno rano, a svakako na vrijeme, uskočio u taj vlak koji neumoljivo juri k cjelovitijoj i shodnijoj sutrašnjici. A kada se samo sjetim kako sam negdje na pragu dvadesete u ljeto izležavajući se jednog popodneva na plaži u društvu vršnjaka Stjepana bio glede toga kolebljiv i nesiguran. Naočiti Stjepan u jednom mi je trenutku dok smo tako nauznak izlagali svoja mlada gipka tijela sunčevim zrakama iznenada zavukao žudno ruku u gaćice i prstima dodirnuo moj ogoljeni glavić. Zbog neugodnosti i nesnalaženja koja su me obuzela hitro sam ustao i otrčao u more s isprikom da mi je postalo prevruće na suncu, a kasnije hinio da se onaj trenutak nije ni desio. Nikada neću dovoljno prežaliti moje tadašnje, u najmanju ruku, nezrelo i djetinje ponašanje. Stjepan je bio divan mladi muškarac, a kako sam kasnije doznao od nekolicine kolega, i izvanredno maštovit, vješt i potentan ljubavnik. Pored svega navedenog priroda ga je još i izdašno obdarila, što je usputno govoreći među nama predanim ovoj prestižnoj sklonosti, naročito na cijeni. Uza sve to Stjepanovo je spolovilo savršeno oblikovano pri čemu je svakako vrijedna napomena da je to u velikoj mjeri plod njegova vlastita ustrajna rada. Naime u našim je krugovima dobro znano i nije tajna kako je Stjepan dugo i pomno proučavao kultni istočnjački priručnik pod nazivom „Tao ljubavi“ da bi se naposlijetku zdušno i marljivo prihvatio ondje temeljito opisanih uputa i vježbi za preoblikovanje penisa. Rezultat koji je uspio postići redovitim prakticiranjem tkzv. mužnje penisa upravo je fascinantan. Njegovo spolovilo vremenom je poprimilo najoptimalniju moguću formu i oni koji su ga imali sreće uživati, bilo u anusu ili usnoj šupljini, suglasni su da je užitak koji pruža Stjepanov gljivasti ud neponovljiva strastvena naslada.
Nadalje, ukoliko ste posvećeni muškoj istospolnoj ljubavi, kao jednako i na svim drugim područjima ljudske djelatnosti na kojima se nadate uspjehu i zadovoljstvu, imperativ je disciplinirano poštivanje određenih pravila. Prije svega, ma koliko otpozadi bili podatni i topli, naposlijetku tko od nas to nije?, svejednako morate biti u svakom trenutku na dispoziciji partneru svesrdno davati na uživanje vlastiti ud. Tek kada se taj općenito zahvalan i učinkoviti princip dokraja usvoji i na ovom polju njegov usvojitelj ima opravdano očekivati ispunjenje u čestim primanjima.
Sada ću za kraj kao rezime svega navedenog obraniti tezu kojom sam hrabro iznio predviđanje skorog vremena u kojem ćemo se, barem kad je o spolnosti riječ, bitno čvršće integrirati. Muškarci i žene su , tomu svakodnevno svatko od nas ponaosob ima prilike svjedočiti, prerazličiti ne samo u biološkom i fiziološkom smislu, ne samo u tjelesnoj konstituciji, već i , što je neusporedivo od svega navedenog odsudnijeg značenja, u prevelikoj nepodudarnosti psihološkog ustroja i funkcioniranja. Jezikom svakodnevice: „One(žene) hoće ono za čime mi (muškarci) uopće ne hajemo. I obrnuto“. A zatim još, što je samo po sebi nepomirljiva opreka i nepremostiva zapreka: „ One(žene) žele to naročito onda kada je nama(muškarcima) posve neprihvatljivo jer je traženo u vrijeme nama rezervirano za naše primarne potrebe i želje. I obrnuto, naravno.“
Ili kako je jedan moj sporadični partner, vrlo mudar u svojoj jednostavnosti, jednom rezignirano ustvrdio: „To je ipak drugi spol.“
Osporavatelji moje teze, već predmnijevam, prihvatiti će se predvidljivo onih argumenata poglavito fiziološke naravi tipa „ženama je po prirodi određeno poradi potomstva primati u sebe muškarčevo sjeme, a i sama rodnica je takove građe da u sebe skladno prihvaća muškarčevo nadraženo i ukrućeno spolovilo“. I takve bi tvrdnje doista sasvim dobro stajale da kojim slučajem nismo u 21 stoljeću u kojemu je naš planet alarmantno prenapućen te skrajnje nepodatan za dalje razmnožavanje ljudske vrste i kada na početku nove ere tehnologija ne bi bila toliko uznapredovala da raspolaže tolikim materijalima i napravama koji nenadomjestivo uspješno služe darivanju naslade najintimnijim ženskim predjelima. Nadalje, kako je nas muškaraca koji ljube muškarce u sve većem broju naše sestre itekako bivaju sve svjesnijima da njihove donedavne heterogene sklonosti primarno proizlaze i kao rak rana čuče u naslijeđenoj ovisnosti o muškarcima “ lovcima“ koji to već odavno nisu i stoga se emancipirano u sve većem broju prepuštaju milovanjima partnerica, što im je po tjelesnim i duševnim predispozicijama svakako prirodnije i prikladnije. Jezikom popularne literature: „Žena najbolje zna kako i kada dirati ženu, a to isto, naravno, vrijedi i za muškarce u njihovom međusobnom ljubavničkom odnosu.“

Novo doba
Danas rastući fenomen homoseksualnosti nipošto nije tek stvar trenda, kako o toj pojavi vole popularno izvješćivati u medijima, većsve jasnija anticipacija naskoro dominantne spolne orijentacije i neizbježne realnosti koja nas očekuje u bliskoj perspektivi. I takav napredak seksualnog osviještenja na radost je svakom suvremeniku koji teži kvalitativnim pomacima u bilo kojoj egzistencijalnoj sferi. Osobno sam vrlo ponosan na činjenicu što sam relativno rano, a svakako na vrijeme, uskočio u taj vlak koji neumoljivo juri k cjelovitijoj i shodnijoj sutrašnjici. A kada se samo sjetim kako sam negdje na pragu dvadesete u ljeto izležavajući se jednog popodneva na plaži u društvu vršnjaka Stjepana bio glede toga kolebljiv i nesiguran. Naočiti Stjepan u jednom mi je trenutku dok smo tako nauznak izlagali svoja mlada gipka tijela sunčevim zrakama iznenada zavukao žudno ruku u gaćice i prstima dodirnuo moj ogoljeni glavić. Zbog neugodnosti i nesnalaženja koja su me obuzela hitro sam ustao i otrčao u more s isprikom da mi je postalo prevruće na suncu, a kasnije hinio da se onaj trenutak nije ni desio. Nikada neću dovoljno prežaliti moje tadašnje, u najmanju ruku, nezrelo i djetinje ponašanje. Stjepan je bio divan mladi muškarac, a kako sam kasnije doznao od nekolicine kolega, i izvanredno maštovit, vješt i potentan ljubavnik. Pored svega navedenog priroda ga je još i izdašno obdarila, što je usputno govoreći među nama predanim ovoj prestižnoj sklonosti, naročito na cijeni. Uza sve to Stjepanovo je spolovilo savršeno oblikovano pri čemu je svakako vrijedna napomena da je to u velikoj mjeri plod njegova vlastita ustrajna rada. Naime u našim je krugovima dobro znano i nije tajna kako je Stjepan dugo i pomno proučavao kultni istočnjački priručnik pod nazivom „Tao ljubavi“ da bi se naposlijetku zdušno i marljivo prihvatio ondje temeljito opisanih uputa i vježbi za preoblikovanje penisa. Rezultat koji je uspio postići redovitim prakticiranjem tkzv. mužnje penisa upravo je fascinantan. Njegovo spolovilo vremenom je poprimilo najoptimalniju moguću formu i oni koji su ga imali sreće uživati, bilo u anusu ili usnoj šupljini, suglasni su da je užitak koji pruža Stjepanov gljivasti ud neponovljiva strastvena naslada.
Nadalje, ukoliko ste posvećeni muškoj istospolnoj ljubavi, kao jednako i na svim drugim područjima ljudske djelatnosti na kojima se nadate uspjehu i zadovoljstvu, imperativ je disciplinirano poštivanje određenih pravila. Prije svega, ma koliko otpozadi bili podatni i topli, naposlijetku tko od nas to nije?, svejednako morate biti u svakom trenutku na dispoziciji partneru svesrdno davati na uživanje vlastiti ud. Tek kada se taj općenito zahvalan i učinkoviti princip dokraja usvoji i na ovom polju njegov usvojitelj ima opravdano očekivati ispunjenje u čestim primanjima.
Sada ću za kraj kao rezime svega navedenog obraniti tezu kojom sam hrabro iznio predviđanje skorog vremena u kojem ćemo se, barem kad je o spolnosti riječ, bitno čvršće integrirati. Muškarci i žene su , tomu svakodnevno svatko od nas ponaosob ima prilike svjedočiti, prerazličiti ne samo u biološkom i fiziološkom smislu, ne samo u tjelesnoj konstituciji, već i , što je neusporedivo od svega navedenog odsudnijeg značenja, u prevelikoj nepodudarnosti psihološkog ustroja i funkcioniranja. Jezikom svakodnevice: „One(žene) hoće ono za čime mi (muškarci) uopće ne hajemo. I obrnuto“. A zatim još, što je samo po sebi nepomirljiva opreka i nepremostiva zapreka: „ One(žene) žele to naročito onda kada je nama(muškarcima) posve neprihvatljivo jer je traženo u vrijeme nama rezervirano za naše primarne potrebe i želje. I obrnuto, naravno.“
Ili kako je jedan moj sporadični partner, vrlo mudar u svojoj jednostavnosti, jednom rezignirano ustvrdio: „To je ipak drugi spol.“
Osporavatelji moje teze, već predmnijevam, prihvatiti će se predvidljivo onih argumenata poglavito fiziološke naravi tipa „ženama je po prirodi određeno poradi potomstva primati u sebe muškarčevo sjeme, a i sama rodnica je takove građe da u sebe skladno prihvaća muškarčevo nadraženo i ukrućeno spolovilo“. I takve bi tvrdnje doista sasvim dobro stajale da kojim slučajem nismo u 21 stoljeću u kojemu je naš planet alarmantno prenapućen te skrajnje nepodatan za dalje razmnožavanje ljudske vrste i kada na početku nove ere tehnologija ne bi bila toliko uznapredovala da raspolaže tolikim materijalima i napravama koji nenadomjestivo uspješno služe darivanju naslade najintimnijim ženskim predjelima. Nadalje, kako je nas muškaraca koji ljube muškarce u sve većem broju naše sestre itekako bivaju sve svjesnijima da njihove donedavne heterogene sklonosti primarno proizlaze i kao rak rana čuče u naslijeđenoj ovisnosti o muškarcima “ lovcima“ koji to već odavno nisu i stoga se emancipirano u sve većem broju prepuštaju milovanjima partnerica, što im je po tjelesnim i duševnim predispozicijama svakako prirodnije i prikladnije. Jezikom popularne literature: „Žena najbolje zna kako i kada dirati ženu, a to isto, naravno, vrijedi i za muškarce u njihovom međusobnom ljubavničkom odnosu.“

ovako je najlakše,)