Zašto ne?

Tjedan je bio mučan, krajnje zahtjevan, energetski i praktično. Na samom rubu mojih snaga. Završio je uspješno i ja se osjećam krepano, zadovoljno i smireno.
No da, al nećemo mi sad o tome... mi ćemo o nečem completely different... :-)
Predvečerje sam provela u zabavnom i duhu poticajnom društvu. Čim sam se raskravila od working-day ritma počela me gruvati kreativna energija popraćena krpanjem me mahnitim različitim asocijacijama i fleševima. Bila sam na N okretaja. I tako, riječ po riječ, smijeh po smijeh, polako je došlo vrijeme da s te zabavne kave krenem u nešto drugo u planiranom tijeku moga dana.
Netom prije odlaska, poštujući potrebe svoga tijela, ispričam se i u najboljem raspoloženju krenem na wc... kad, ne lezi vraže... i u tom su bircu (inače jednom od mojih redovnih) uveli onaj čudnovati mi sindrom "zaključavanja ženskog wc-a" (koji bi, valjda, trebao podijeliti odgovornost među spickanim ženskim onečišćivačicama wc-a kako bi one bile malo manje prasice ter zahode za sobom ostavljale u malo prihvatljivijem stanju za slijedeću korisnicu..) o čemu me na putu ka odredištu, samoinicijativno i ničim izazvan, za-jednim-od-stolova-sjedeći-kuhar informira skrećući mi pažnju put šanka na kojem bi The Key imao stajati... uto... ubacuje se cura sjedeća-za-stolom-na-razini-iznad-nešto-tipa-galerije (ujedno za stolom najbližem wc-u) sa slijedećim tekstom "ne, ne, sve je ok, maloprije je jedna godpođa uzela ključ i sad je gore.. slobodno Vi..".
Prekidam ovu gornju Jurdanastu rečenicu, uzimam(o) zrak i idemo dalje..:-)
Kročeći ka vratima predprostora ženckog wc-a osvješćujem problematiku situacije: pritisak mjehura s jedne, a zaključana vrata s druge strane. Poznavajući iskustveno tlocrt ženskog sanitarnog dijela tog lokala (koji je širok cca metar, a dug možda cijela 4, pri čemu je školjka na kojoj, pretpostavljam, gospođa i dalje mirno sjedi, na najdaljoj točci od zaključanih vrata pred kojima sam zapela) spoznajem da je mala vjerojatnost da ona čuje moje kucanje (osobito ako je gospođa u godinama) i mozak mi promptno razmotri mogućnost uporabe muškog wc-a koji zjapi blaženo prazan iza svojih pritvorenih vrata. Snimam. Tlocrt je isti, duguljast, u predprostoriji gdje je u ženskom samo lavabo, ovdje je lavabo i jedan pisoar. Žuđena školjka je, vidim, iza slijedećih pritvorenih vrata...Par sekundi vaganja.. i eureka! Zamolit ću ženskicu sjedeću za stolom najbliže wc-u da mi čuva leđa.. tj.. ne baš leđa... no da zamolit ću je da spriječi eventualni prodor muških bića na putu ka wc-u dok ja ne izađem.  Rečeno-učinjeno. Sretno i olakšano zahvalim joj na putu ka izlazu:-)
I onda se sjetim jedne cijele gomile smiješnih zahodskih situacija:-)
Pošto ne želim da izdahnete za monitorom u pokušaju stizanja do kraja ovog teksta... izdvojit ću za ovu priliku samo jednu:
Bio je neki koncert, dal Tvornica, dal Dom sportova, teško je reći... doprati me dragi (gužva je bila strašna) do wc-a... ženskog.. zapravo do 5 metara ispred vrata predvorja wc-a pošto se do tamo prostirao red nuždom pritisnute ženske čeljadi... brza kalkulacija dala mi je odokativni izračun da ću (ćemo) čekati cca pola sata da dođem na red... očaj.. zirnem ka preko-putnom muškom... promet samo takav.. a bome i protočnost... dečki samo ušetavaju i izšetavaju začas olakšani na kojem od niza pisoara postavljenih uz lijevi zid prostorije... desna stijena prostorije sastoji se od kojih 5-6 kabina zaključujem letimičnim prebrajanjem što otvorenih što zatvorenih vrata na istima... velim ja njemu.. ma, uot d fak.. idem... udahnem duboko, zaboravim da sam ikad primila kućni odgoj i hrabro zagazim na "njihov" teritorij.. gledam striktno desno da smanjim nelagodu sebi i ljudima na čiji sam teren prodrla... gazim oštro ka prvim otvorenim vratima s desne strane.. kad odjednom za sobom čujem, iz jednog od grla s lijeve linije.. vedro i zvonko: "Oho.. dobra večer!".. uzvratim s "Dobra večer" i oblije me guturalni cer... i ostali "ljevičari" su odmah potom pozdravivši umrli od smjeha... no da, obavila sam željeno i slavodobitno napustila tuđi teritorij... :-)))))

Treba uvijek piškiti kad je sila,bilo gdje...nisi luda držati u sebi pa da se usmrdi...

muška ekipa uvjek kulturno pozdravi takvu...junačinu ....na svom teritoriju....nek si se ti olakšala...

Po raposredu i broju kabina čini mi se da je to Tvornica