Sedamnaesti kolovoza

Bilo je situacija da poneka treba poželi pročavrljati samnom. Ne umišljam si previše, bio bih on line, nemam neki vulgaran nick itd. Na to bih obvezno priupitao damu:“ Je li te privukao moj profil(nevjerojatno je da sam pred dvije godine ispunjavajući tu bedastoću bio u nekom polusladunjavom raspoloženju) ili si čitala moj blog?“ Nakon izvjesnog vremena dobio bih otprilike ovakav odgovor: „Nisam ni situacija opazila da imaš blog, ali sada kad si mi skrenuo pažnju i kad sam ga malo pregledala vidim da uopće nema smisla upuštati se s tobom u bilo što?“
Kako bilo da bilo takvi slučajevi me ni najmanje ne obeshrabruju da vas i nadalje upućujem u moja kako nježna tako i ona manje nježna čuvstva, u recentna događanja, općenite aktualnosti, kao i moju malu ulogu u svemu.
Kao što vidite danas je kišoviti dan, nakon dugog razdoblja sušnog vremena, barem na području srednje Dalmacije, to u mnogih izaziva osjećaj zadovoljstva što će se konačno natopiti žedna zemlja, oni kojima je bilo vruće možda će ponešto odahnuti i slaviti zahlađenje, a moj frend Sloba iskoristiti će priliku da nam na svojemu blogu malo konteplira i pjesnikuje o ljepoti „Božjeg dara“ kiše sa visina, ako to već nije učinio, itd., itd... Ja osobno nisam ni za ni protiv, samo već vidim, budući mi je dosadno pod krovom, da ću se ponovno masno nažderati svega što mi je pri ruci, dugi i debeli joint sam već smotao i jedino mi je žao što je obližnji market zatvoren još od podne pa ne mogu skoknuti po večernju zalihu Karlovačkog, a nemam pri ruci kojega balavandera poslati u grad.
Inače dočim zahladi apetit(ne samo prema hrani) mi rapidno naraste. Prije nego se zagnjurim u hladnjak rado se prisjećam onih nekoliko mjeseci koje sam proveo radeći u kuhinji jednog lošeg hotela. Gosti su, naravno, dobivali gotovo pa splačine, ali mi sasvim blizu oltara znali smo sebi fino ugoditi. Najviše sam se radovao pečenoj ili u umaku pirjanoj janjetini(kažu da je to bio klokan, kako su tad posprdno nazivali janjetinu uvezenu iz Novog Zelanda, no uopće nije bio loš.Dapače.), mućkalici, pašticadi, a čak me je radovala i pečena piletina premda perad nikad nisam naročito cijenio. Obično bih piletinu prije stavljanja u pećnicu obilato začinio i ne bih štedio niti na Vegeti jer mi je bilo ugodno dobrano prižedniti pa na liniji dok sam za goste dijelio konobarima ono što bi za njih ostalo nalijevati u sebe potoke hladnog špricera. Šefica smjene me je znala kuditi: „Ova ti je piletina slana kao prokleto more!“ No ja sam znao što činim. Uviđam da ovim prisjećanjima baš mučim samoga sebe; nije mi u hladnjaku bogznašto izuzev nešto kulena i zimske Gavrilovićeve, pola teglice kiselih krastavaca i sličnih suhih radosti. Ali ima paket jaja i možda bih mogao s njima donekle kompenzirati oskudicu. Sjećam se jedne epizode kada su moj omiljeni junak Mister No i njegov pratilac nakon duge i naporne vožnje Mister Noovim Piperom posjeli u lokalnu birtiju i od „kelnerice“ naručili dvije kajgane od po 12 jaja. Nije loše, zar ne? Jedino me zbunjuje, što mi još nikada nije pošlo za grlom, to što je Mister No gasio žeđ u svakoj prilici Whiskeyem. Ne mogu zamisliti večeras nakon kajgane od paketa jaja iskapiti tri do četiri decilitra Scotcha. Mislim, nije to općenito govoreći neka silna količina alkohola, ali meni žeđ ne može gasiti žest.
Ubrzo ću vas napustiti jer je zov kuhinje postao prejak. Ne bih se htio zbog toga što mi se „život već trese“ ovdje zapetljati pa u malaksalosti napraviti neki nesmotreni gaf kao maloprije pod tušem kad sam sapunajući se uspio tako nezgodno stisnuti jedno o drugo jaje da sam kriknuo od bola.

tako i treba...i sutra nemoj na posao

Probaj se napušiti i nažderati...

..hmmm, opet nisu shvatili!

Vrlo vjerojatno nezahvalan stil...

..je, malo si "poskocil"..no meni se sviđa..e bello:)

prava slika ni/je u oku "promatrača" :)