zaljubljena

Kako li je teško odrastao bitiNapustiti sve svoje maštarije razneZbog ozbiljnosti noćima suze slane litiOsjećati život kao dio kazne ...
Tako koračaju mnogi pored meneČak se ni djetinjstva ne žele prisjetitiDuše otvrdnule kao kamen stijeneJer sjećanje bi moglo srce oštetiti ...
A u meni živi bajkovito društvanceKao da Andersen po labirintu skitaZa one budne i sanjive pospancePropitkuje, zapitkuje pa glasno upita ...
Kakvo je to vrijeme među ljude došloOčevi i majke zaboravili su pričat pričeDjetinjstvo nečije u trenutku je prošloJoš oči ne sklopismo, a danje svjetlo sviće ...
Samo malen odsjaj i mašta se pokrećeIz čarobne svjetiljke, gle raznobojna bićaJedrenjak zvjezdani leptira susrećeIspisuje se perom jedna nova priča ...
Kako li je teško odrastao bitiNapustiti sve svoje maštarije razneA ja svoje unutarnje dijete ne želim kritiJer još živi i daruje mi zagrljaje mazne ...