borac kroz trnje

azurno nebo, čekamo zoru,
pet šest mladih golubica,
nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi šetale,
pravile se da smo važne, da smo pametne
i snažne, sanjale smo zemlje daleke.

Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su naši snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojčice žene postale,
neke su se već i udale,
a ja još čekam azurne zore.


Ja još želim preplivati more,
ja još sanjam zemlje daleke

Lijepo nizanje misli,osmjeh ostavljam :-)))

gospodaru:):):)poz

I dalje :):)

Da black:)))

e da....ima toga....;))