Dani i noći

Jutarnji ritual u uredu, dok sam još sama, u miru palim kompjuter, malo svjetlo koje me čini budnijom i radio. Provjeravam mail, slažem u glavi raspored za ovaj dan i onda odjednom... zaskače me iz zasjede nešto neočekivano. Onaj pjesmuljak o vremenu koje uvijek treba ponijeti sa sobom i koji mislim da sam zaboravila. I mislim da sam stavila na stranu tebe kako me gledaš vozeći i kažeš... volim ovu pjesmu. Preplavljuje me osjećaj tog malog trenutka svjesnosti tamo iosjećaja čiste radosti što smo mogli biti skupa. Borim se protiv toga jer smisla nema prepustiti se tome...
I jer ne želim pokrenuti slijed misli o razgovorima i o gorčini i o tome zašto se to dogodilo.
Imali smo nekoliko takvih, jednostavno radosnih minuta.
Mislim o tome kako sam puno puta bila sasvim nesvjesna bivanja ovdje i sada čak i kada sam bila  s tobom. Ne mogu plakati ovdje, u uredu. A sada bih baš mogla isplakati sve.
A mislila sam da sam te stavila na stranu.... i da je sve u redu sa mnom.
Ništa nije naše, nitko i ništa.
Jedino što možemo imati je sve više svjesnosti u trenucima kad možemo osjetiti radost.
Ostalo ću izbrisati što bolje mogu. Ostavit ću samo minute radosti kao dokaz da su moguće. Ma ne kao dokaz... jednostavno zato jer je lijepo.Tko može reći zašto se nešto dogodilo kako se dogodilo... svaka bi analiza ovog bila krnja.  Da... naravno, ti si bio simptom moga stanja.Da.. naravno da sve sada izgleda drugačije. Da... možda bih drugi put drugačije.
I sada dok pišem ovo nisam ovdje.... nego tamo s tobom.
I opet nisam Ovdje i Sada.
Iako, iskreno rečeno... ne osjećam da su Vrijeme i Prostor nešto što je nepremostivo.Minute Radosti puno su stvarnije od ograničenja koja mislim da imam. Na oba sam mjesta i vremena istovremeno.
Ovdje i Sada beskonačno je :)