Riznica Snova

Ne ti nisi mogla znati,
ti mi ništa lijepog nisi dala,
ja sam jednom htio biti tvoja zora,
što dočekuje dan u tvojoj sjeni..
ispračajući tako noć punu gorčine,
strahova..u moru suza,
gledam tako..koliko če malo ostati od tebe,kada se budeš davala njemu..
nisi ti mogla znati,
da sam htio biti tvoja obala,
koju zapljuskuju valovi tvog sna,
u olujnim nočima u trenu,
kada drugi želi tvoju srpljivost..
nisi ti htjela znati,
da sam htio biti dio tvojih ruku,
koje traže dodire utjehe,
ti nisi htjela priznati,
da je tvoja zora več odavno nestala..
 

ooo..kako ne..
kako tiho na prstima
šuljaš se oko moga
kreveta..
kako da ne
a ja stišćem oči
da ne vidim
stišćem glavu na jastuk
da ne čujem..
kako da ne..
znala sam...

...zar ne želiš da vidiš?..ja sam tvoja stvarnost...

o' da
čekam..
osluškujem..
tijelo razapeto je..

....a vrijeme kao da je stalo..skupi hrabrost i okreni glavu..

hrabrost ne krasi moju dušu..
jer ne želim gledati,
kako odlaziš tiho na prstima
samo da mi kažeš...

...zar nevidiš..da stojim tu pored tebe,i čekam tvoj pogled..kao prosjak,koji moli malo topline,da ne mrzne zaboravljen...

došao si u pratnji mjeseca
zvijezde su ti obasjavale put
da me poljubiš.. i nestao sa zorom..

nestao sam jer nije tvoja duša htjela da me primi..tužna lica krenuo sam u noć..tamo trajem samo dok zora ne svane...

ah' kako tužna sam..
otišao si sa prvim
jutarnjim povjetarcem..

iako me nema..ja vratiti ču se prvom pojavom noći..biti ću tu negdje..i opet kao prosjak čekati da me pozoveš...

a vremena mnoga odavno će proći..
kad ću ugledati tvoje snene oči..
kad sanjaću ja
tebe..
laku noć sanjare..

..VRIJEME ČE PROČI I SVAKIM ČEŠ DANOM POŽELJETI SANJATI NEKE DRUGE OČI..A TUGA POLAKO MOJE SRCE SLAMA...