Bog je katkad pravi šeret, na strmini doda teret...

Sva sam blue, i slova su mi blue i slušam blues...
Cijeli Božji dan gledam taj prokleti mobitel i čekam da se javi...Đubre se javilo sinoć, kao da se ništa nije dogodilo, kao ono dobri smo si u p.... materinu...
A danas, ništa, i naravno da , mislim stvarno, NARAVNO da sam ja njemu poslala sms. Glupača, pored sve te svoje silne pameti  napravim tako nešto.
Uglavnom cijeli dan sam provela u iščekivanju i onda mi je puknuo film, odlučila sam se posvetiti sebi.
Provela sam dva sata u kadi, sredila si noktiće, nafenirala kosu, namazala se nekim smrdljivim anticelulitnim kremama, zamotala se u foliju kao pile u pacu...Pa bilo mi je bolje, nekih pola sata a onda sam opet počela razmišljati o njemu...
Hladno je i iako do Božića ima još 3 mjeseca razmišljam o blagdanima jer ako još jedan Božić provedem na poslu bacit ću se sa Savskog mosta. Zašto radim blagdane? Moja šefica je to meni lijepo objasnila...Sama sam, nemam dečka, muža ni djecu pa mi je ionako svejedno jer radim ili sam doma. Ima žena i pravo kad malo bolje razmislim...
Jebeš ovakav život!!!!!!!!!!!!!

alooo.. 25 godina?! a gdje ti se žuri?

hahaha nemoj se zivcirati...nikom nije lijepo za bozic vjeruj mi :))) to svi jedni drugima LAZU da je :) ako ti je lijepo lijepo ti je jer se ti tako osjecas a ne u kakvom statusu si

uvijek mozes lagati i reci da si se zaljubila u nekog rimljanina i da moras na put :)

nabavi si dečka,pa neka šefica radi...