Da li je vaše bijelo rublje zaista bijelo?!?
«...vinuti se u visine.....pa nek i padnem .......poslije, ali bar sam letio...»
Gdje je tu početak?!? Počnimo s dva decilitra hladne vode u koju ćemo staviti dvije male žlice cedevite sport. Dobro promiješamo, da se ona sitna zrnca rastope. I onda popijemo. Preporuka – za «dobro jutro» jedna čaša. I ne na prazan želudac... hm i što se dogodilo...toliko je bilo vruće, toliko su usne bile žedne...i sve je bilo nekako brzo, umjesto gutljaj po gutljaj...popila sam gutljaj pa tri gutljaja, pa gutljaj, pa pet gutljaja...zatim prazna čaša...prazna stakleno-plava, prozirna čaša...vidim dno čaše, kroz dno vidim pločice...roze pločice...sive fuge...osjetih nešto vlažno po sebi...da smočila sam se...cedevitom...žutim sokom....Jutro je, nisam se probudila i nisam se ni obukla...u nečem lošem ima i malo dobrog....smočila sam golu kožu svoju...ne, neću se obrisati, još ću dobro utrljati taj žuti sok u svoju kožu...razmazat ću sve to po trbušnjacima...i ulijepit se, do ludila...daaaaaaaaaa...da i tako je moje bijelo rublje zaista ostalo bijelo...:))
«...vinuti se u visine...pa nek i padnem...poslije, ali bar sam letio....»
Znam, ponavljam se...No, toliko puta pročitah ovu metaforu i ne znam zašto uopće pokušavam iz nje izvući ono nešto...kad sam sigurna da je autor ovog citata sigurno htio postići - dosegnuti do istinske iskrenosti...autor želi kušati...dozvoliti mu?!? sam to traži...preuzet će posljedice...borit će se...ili samo biti sebičan...?!? Zašto ga uopće pokušati kužiti...jeli to htio postići?!? Da ostavi na mene nekakav zbunjujući dojam?!? Nedorečenost?!? Maštovitost?!?...ma, on samo želi letjeti.....da ga svojim izmišljenim – čarobnim štapićem pretvorim u srebrnog leptira...srebrnih krila..da, obući ću svoj ljubičasti plašt, zamračit ću sobu, zapaliti u loncu začaranu travu...politi, zaliti, sve oko sebe svojim otrovom, zamahnuti izmišljenim čarobnim štapićem i izgovoriti čarobne riječi...
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
svijet je stao...moj svijet je stao...a njegov... «...vinio se u visine....a ako padne...poslije, bar je letio...»
...opet nemam početak...osjećam zaplet...nazirem rasplet...priželjkujem kraj...
NASTAVIT ĆE SE...
14.06.2003. u 15:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar