Riznica Snova

Ona ponovo postaje nemir,
u sjenci osječaja,
a ja pod okriljem samoče cvilim,
tuga me proganja..
kao u nekom vremenu drugom,
ja nočas tonem pod okrilje snova,
a tvoje nebesko lice,zove me kroz uspomene,
izgubim se u vremenu nekom,
varajuči dušu gorkim vinom sna,
ova noć je kao pjesma,
neke stare note..
slijevaju se kao suze..kao sudbina

Sanjar, sve si bolji;))

Ni utjehe ne pomažu..nisam siguran da se popravljam..;-))