Round Robin

by anonymous

Kako sam se uvalila u ovo? Ne mogu vjerovati! Di mi je bio mozak? Sjedim za šankom u društvu tipa 40+ i slušam ga. Tj. glumatam slušanje. Tip tupi o doručku, o savršenom doručku. To savršeni doručak su njegove riječi, ne moje. Ne priča o sexu, o putovanjima, o cugi, restoranima, nego o doručku!

Kakva jaja na oko moraju biti, uz to paradajz. Kaj je tip farbenblind? Nikada, nikada nisam istovremeno jela jaja i paradajz. Užasava me ta kombinacija boja. Uz to, spominje i neku kavu s dušom. Kavu s dušom? Je, čula sam da biljke imaju dušu, ali kaj im ona ostaju dok ih prže, melju pa poslije i kuhaju. U kipućoj vodi :-)).

Doziva konobara i kaže da nam donese opet isto. Odmahujem glavom, ne mogu više piti kavu, imala ona dušu ili ne. Ovo nije večer koju mogu podnijeti trijezna. Konobar, osmijeh, sjajne oči, pita me kaj želim. Kaj mi nudiš, komad. Iznenadi me, nečim. Prošek, brački. Odlično, potvrdim i nečujno dodam: Dupli!

Mmm. Prošek odličan, konobar još bolji. Mlado meso je mlado meso. Tek s pola uha slušam ovu dosadu od doručka. Kaj si nije stavio nick SavršeniDoručak? A kaj sam se uopće našla s njim. Ah, pameti, di si mi nestala. radije zato gledam komada za šankom. «I dok on njoj priča o Kantu, ona gleda tvrdi trbuh čuvara plaže.» Ne priča o Kantu, a nisam ni 20-tak god mlađa od njega.

Narafski, davež osim kaj je davež, zna i vlasnika kafića. Hajde dobro, vlasnik zavrti rundu. Opet nečujno ustima oblikujem: Dupli. Konobar mi se suosjećajno osmjehne. I tako je krenula večer, u nekom sasvim drugom smjeru.

Usprkos godinama, nisu me napustile stare vještine. Prilikom zatvaranja kafića, konobar me vozi doma. Sebi doma :-)). Čvrste, tvrde usne. Mlada koža. Ostatak se sniva.

Ujutro, tanjur sa kriškama naranče, suhe smokve i bademi. Njegove isprike, jer eto, nema jaja doma, a ni svježeg paradajza. Smijem se, kako se već dugo nisam smijala i grickam prste koji me hrane. Takvom tijelu ću ja spremati savršeni doručak, kakav god poželi. S užitkom :-)).

Nema ni turske kave, kave s dušom. Umjesto nje je moj omiljeni capuccino iz vrećice. Bez mlijeka, s vodom. Opet se smijem :-)).

Savršenog li doručka. Ne može biti savršeniji. :-))

joj nemoj mi o hrani odmah mi je zakruljilo!

jeeeeeee.. nastavak igrice.. jako dobar nastavak igrice..

ova hrana se danima provlači ovuda :DD

ništa ne kužim...al bitno je da se mi družimo..;)))

dobro, dokle ćemo više o jajima i paradajzu?:))))))))))))))

wtf????????? suho i mokro voce za dorucak!!!??? english breakfast je ono kaj normalne ljude cini zdravima i veselima!!!!

jel ovo netko sa Sagijem dočekao jutro?:)))))))))))))))

trap, napiši blog, ljenčino :DDD

Jaja, samo ala Albert.

blabla... kakvo gubljenje vrimena...triba izmislit cigaru sa okusom doručka

WOW...sve čestitke autoru...:)))) dakle ostajemo vjerni 100ljetnoj stazi mighty goddess:))))

ček,jel autorica ovo i slikom ispod dokumentirala? :D

bravo navik!!!

filmićem, pače, anna :DD

tekst dobis jos nocas ili sutra CC :)))))))))))))))))

CC daj uputi ga u pravila službe:)))

trap, na svom blogu ga objavi :)) geisha je za neprisutne i anonimne :DD

postji smao jedno pravilo.. piši piši piši... čim čim više tim tim bolje..

a dobro CC, ja mislil da znas komu ga treba poslati. sorrrrrrrrrrrry

i ja bi rado napisala neš' o tome. al čim zamislim jaja u kombinaciji s doručkom...bljak, izgubim inspiraciju:))))))

ok društvo...sestrinstvo je vidim preživjelo:)) odlazim ozarena čela:)) noć

pazi na štok donna. da ne bi postala jednorog :)))))

a kaj misliš, trap, ko meće geishu? .DD

ne znam i ne zelim znati. vise volim koreanke :)))))))))))))

'noć Donnica:))))

joj kak ste svi tu fini.. baš lepo za čitat.. jeeeeeeeeeeeeeeeeee

posle gejsih sam navek bil pun pudra od istriginih ljustura... uvek sam dobival prituzbe od zbora picajzlih da gori crvena lampa a u ribljem restoranu imaju samo ljusture, nema skoljkih!

Propast Ka - Fa civilizacije

Bilo je suviše mračno i sparno u prostoriji čudnog oblika.
Ka-Fa 48 je pokušavao da se smiri i razmisli o novonastaloj situaciji. Tijelo mu je bilo prignječeno tijelom nekog debelog Ka.Faa. Bespomoćni mirisi drugih, njegovih sunarodnjaka, odrazi njihovih očajničkih misli, mučili su ga i otežavali mu da razabere što se zapravo događa.
Prva mu je misao bila da otkrije svoju Pozitivnu Ka-Fa 46 ali u moru mirisa koji su se širili, pokušavajući doprijeti do svojih srodnika, ili naprosto kukali, to je bilo nemoguće.
S bolom je odustao od daljeg traganja. Iako zabrinut za nju shvatio je da je bolje da ne rasipa napore uzalud. U ovakvim trenucima bez odlaganja se trebalo usmjeriti na pronalaženje izlaza za sve.
Trebalo je napregnuto razmišljati a Ka-Fa je pomalo zazirao od toga. Činilo mu se da će ga rad njegovih moždanih ćelija dovesti do nekog groznog kraja, do ključa zagonetke čije će ga saznanje poraziti. Plašio se sad i osjećao pritisak svojih sposobnosti koje su ga i učinile vođom, odgovornim za druge. Sad je morao da ih upotrijebi a naslućivao je da neće iznaći spas.
Ovo je bio koznakoji put da su ih prevozili, zgurane, zatvorene, bez imalo svijetla. Nije mnogo znao o Njima. Jedino je pouzdano otkrio da su se Oni naročito trudili da ih drže u mraku i u skoro bezzračnom prostoru.
Zbog čega Im je toliko stalo do toga, kakve su Im namjere, Ka-Fa 46 je mogao samo nagađati. I strahovati.
Ka-Fai oko njega bili su na rubu panike. Jako i bolno su mirisali ali nikakvo olakšanje nije stizalo.
Ka-Fa 46 je tužno zamirisao pri pomisli na Braz, na njegovo divno sunce, na slobodu.
Sve je sada izgledalo tako udaljeno, kao san. Onaj vedri zajednički život, sunčeva toplina koja se vriježi u pore, razlijeva tijelom i čini ga punijim, zrelijim. Zatim i prva ljubav. Ponovno je namirisao stidljive misli Ka-Fa 46 Pozitivne kad mu je potvrdila istovjetnost svojih osjećanja.
Zašto su otrgnuti od svega toga naglo i grubo, zašto je život promijenjen nasilno, bez objašnjenja?
Trebalo je logički dokučiti rješenje a njega je obuzimalo očajanje.

***
Možda je sve to davno smišljeno. Možda to Oni namjerno tako rade. Dozvole nam da nastanemo, da polako gubimo svijetlu boju djetinjstva i sazrijevamo. Puštaju nas da se osjećamo slobodni i samostalni.
A onda započinju čudne eksperimente s nama.
Svi smo jedva podnijeli onu užasnu vrelinu u mraku i svi smo plačno mirisali iako odrasli Ka-Fe.
Srećom to nije dugo trajalo.
Sljedeći njihov potez riješio nas je vreline ali ne i mraka. Sad smo ovdje, natrpani bezdušno i zatvoreni u ovaj prostor.
Što je sad na redu?

***
Odjednom ga je obuzelo osjećanje da će se nešto desiti. Ispustio je jedan uznemiren miris pokušavajući da ulovi tračak zbivanja vani, djelić smisla.
Beznadežno.
Naglo iskrcavanje! Pad u neko grotlo!
Izvanredno snažan trzaj zahvatio ga je i tad, u tom nemjerljivo sitnom djeliću vremena, shvatio je.
Posljednje što je zabilježeno bili su umirući mirisi Ka-Faa, smrvljenih u prašinu.

***

Žena je odložila mlin na sto. Usula je vodu u džezvu i stavila je na štednjak da proključa. Radila je to mehanički, naviknutim pokretima.

Čekajući da skine džezvu sa ploče nije imala ni blagog pojma o velikom stradanju i potpunom uništenju paćeničke Ka-Fa civilizacije.