Akcijska junakinja ili macho-kukičar.. :-)

Vrtim programe tražeći kanal uz koji je najugodnije provesti neko svoje vrijeme pred spavanje. Zastanem na RTL-u. Tamo Lara Croft, alias nad-žena Angelina Jolie koja u toj akcijskoj ulozi (tragična li izraza za adekvatan žanr) skače, mlati i radi sve što i uobičajeno rade muški akcijski junaci (izraz zamalo tragičnikomičniji i od žanra samog :-)). Gledam i mislim kako je uvjerljiva čak i na tom muškom, motoričko-kinetičkom terenu trke, izmicanja, nokautiranja, survavanja, ustajanja, a sveudilj savršena, nepomućeno savršena u svojoj neponovljivoj prelijepoj ženstvenosti. I mislim kako to muške konzumente filma jamačno mučki kastrira, to kad im jedna takva vrhunska čkapi tako suvereno zađe i u posljednje utočište muškog terena - akcijski film.. :-)
Gledam ja dakle to jednim okom, a drugim (nečim), dakle, mislim. Mislim i o tome kako je davno bilo da me neki muškarac oborio. Mislim, u stvarnom svijetu, ne na daskama il celulozi koja nam crta stvarnost.
Ne kao npr. u subotu kad sam vozeći se prema gradu u večernjim satima stala na i tada začudno prekrcanom zelenom valu, kada je pred moju šajbu iz polumraka banuo Vilim Matula pješke se probijajući kroz sumaglicu smjese ispušnih plinova koje čekajuća vozila triju traka nesebično emitiraju u atmosferu i nadolazeće večernje jesenje magle. Ugledam ga, onakvog malešnog, žutokosog, žgoljavog i proćelavog kakav već je, i,-  i osjetim ushit. Najiskreniji mogući. Onak iz želuca. Već sam ga jednom susrela, i osjetivši isto prišla mu i rekla nešto o onome što mi je pružio (mojoj duši) ulogom u Dekadenciji. Ovaj put se ushit osovio na ekstazu pruženu mi njegovom rolom u Metastazama. Ipak, odlučila sam poštedit čovjeka svog nepatvorenog grupi-poriva, te stoga nisam stala u stranu i upalila sva 4, te mahnito potrčala za njim da mu kažem, drugi put, isto što sam mu rekla prvi put - da mi je puno pružio (mislim, ak čovjek već treba tolke tekstove popamtit, nema smisla da mu duplanjem trošim ono malo dostupne memorije:-)).. Naprotiv, ostala sam, suvereno, na svojoj putanji. Bar fizički.
Mentalno sam odletjela u preispitivanje kako je i kada bilo to kad me netko suprutnog spola svojom ukupnošću oborio. Dakle, ne u predstavi, ne na filmu, već tu, u životu što bi se reklo:-) I onak.. nisam se mogla sjetit...:-0
E sad, brine me samo: jel mi to od zaboravljivosti i prođene kilometraže il od pukog nedostatka dojmljivih životnih rola? :-)
P.S. U međuvremenu, bilo bi lijepo da nam Miramax ili AVA-Prodakšn pruži bar nekog macho-junaka u emisiji u kukičanju koji bi nadkukičao sve te paške i ine kukičarke kad muški već imaju tu Laru Croft za odgledat.. :-)

13.10.2008. u 23:04   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

lako je lari kad je na kofeinskoj dozi...

Autor: gazda777   |   13.10.2008. u 23:05   |   opcije


isssa ti ovo si mogla razvuć cilu godinu

Autor: _link_   |   13.10.2008. u 23:05   |   opcije


samo zamini to A u L

Autor: _link_   |   13.10.2008. u 23:08   |   opcije


ufufufu neee nego dodaj L , ...ČLKJEO

Autor: _link_   |   13.10.2008. u 23:08   |   opcije




..rado te čitam i muka mi bude od idiotskih komentara autsajdera...neizbježni koliko i glupi jebeš ih...
..je i ja sam bacila oko na Angie, čudo od žemske...il se tušira, dupe ti utrne od erotičnosti, il žari i pali žanrovsko akcijaški, da ti pamet otpadne - jer je suvišna....pamet, naravno...

Autor: ewita   |   14.10.2008. u 0:26   |   opcije


hvala ew, ni mene ne oduševljavaju, ali ljudi očito imaju potrebu nešto (o sebi) reći kroz te komentare pa nek govore..:-);-)

Autor: ajvica   |   15.10.2008. u 13:47   |   opcije


Dodaj komentar