moj blog je samo moj

nesređeni um my ass...... sve što mi se događa sama sam si kriva... jer sam slaba i lakovjerna i povodljiva i glupa glupa glupa ..... kako je moguće da sam mu popustila i opet se uvukla u neki vrtlog .... svega.....a imala sam u glavi sve što treba reći, i sve što treba napraviti, i čvrsto sam odlučila da ću biti hladna i odrješita i da se neću smijati... i da ću biti ljuta..... i naravno čim sam ga vidjela sve je palo u vodu.... i kad sam osjetila njegov zagrljaj kao da me nikada neće pustiti.... i kad sam mu vidjela pogled kao da gleda božansko.... i kad me poljubio (Kažem da sam slaba i glupa ali nevjerojatno kako volim baš njegove poljupce).....evo, i sada sam ljuta na samu sebe jer trebala sam:-mu reći da neću više spavati s njim jer je on zaključio da to nije TO ... pa onda zašto bi spavala s nekim kome ja nisam TA - palo u vodu-ne dozvoliti da me ljubi jer zašto bi se ja ljubila s nekim tko je sve naše postavio kao neki friendlly odnos, pa sa prijateljima se ne ljubiš - palo u vodu-reći da nastavljam dalje - palo u vodu.... opet se vrtim u krug-provesti u djelo sve one stvari koje mi se roje u glavi zadnjih 2 tjedna - i jebiga, blesave glupe male djevojčice koja na prvi znak pažnje zaboravi na sve principe i prepusti se... i sad ju pere grižnja savjesti.... i takav nevjerojatan bijes na samu sebe....i točno vidim pred očima njegovu facu kako me zbunjeno gleda i pita "Zašto?" nakon što bi mu sve fino rekla što ga ide.....ali ne..... ništa mu nisam rekla, otišla sam linijom manjeg otpora, i od prvog trena sam znala da ću se ljutiti na samu sebe, i da ću biti jadna na samu sebe.....osjećam se kao beskičmenjak.....a opet..... bilo mi je tako divno sinoć s njim,način na koji me skida, rute kolima prelazi prstim apo mojim leđima, mjesta po kojima me ljubi, osjetiti ga.... samo ga osjetiti, opet ležati pokraj njega, nasloniti glavu na njegova prsa, osjetiti njegove ruke na koži, osjetiti miris jasmina na njegovoj koži, zaboraviti svijet izvan tog stana i samo slušati njegovo disanje......i onda kao šećer na kraj dođe pitanje njegovog kuma "I? jeste li vas dvoje zajedno?"...... i što da ja kažem na to..... on se smješka gleda mene, ja malo namrgođeno gledam njega i on odgovara "Ja niti sam ne znam gdje sam"..... i opet anti klimaks....