Riznica Snova

Svaki put se iskradeš,
za korak ili dva iz mog sna,
nešto mi na uho tiho kažeš,
i jednim me pogledom smiriš do kraja,
a znam...samo sam ukras na tvom ramenu,
kad imaš sva ona ljeta i zime,
kad imaš cijelo stolječe,
i kad si nečijim pogledom zanesena,
kad imaš nečije osmjehe,
čarobno je sve to,
samo..na kraju ostane sječanje prazno,
nije li to žalosno,nije li to malo??

uvijek je malo, kad dobivamo od voljene osobe...

voljena bi osoba trebala znati,da davanje nema granica...

večer, Sanjar..:)) kad voliš ko ćorava kokoš si/sam :))...ma ke,zombi, i više ne poznaješ ni sebe a kamo da išta znaš:)

to sam i mislila... voljena osoba zna, ali kad se voli, onda je sve premalo što se dobije, jer uvijek želimo više od voljene osobe :)

Tasha..pozdrav..;-))))..lijepo si to opisala..i zaista je tako...;))

rose..sve to vidimo i znamo tek kad i sami doživimo..:))

večer, rose :) lako je meni sad tu tamburati ...:)ma kad te ćopi...kako shadow kaže: polete leptirići i već si u sedmom nebu..koga briga jel uopće i ima neba :))