borac kroz trnje

Kad noćas mjeseca sjaj, čežnjivo nebom razaspe boju dubina tamne noći,ušetat će u dušu moju.
Kad noćas zvijezdano kolo,u čarobnu igru pozove mene iz dubine srca svog,pustit ću zelje snene.
Krenut ću sa ceznjom do modre vode,zagazit u njenu dubinu umit ću lice da saperem suze,ispit cu njenu svježinu.
Brojat ću korake po tvrdom putu,zastati pred jedan prag očima traziti staricu milu,i ocev pogled drag.
Neka mi samo mjeseca sjaj,potraje dok želja bije a kad mi suza niz lice krene,neka se onda skrije.
Nek zvijezde raspuste igru u kolu,tiho neka se gase do modre rijeke predaleko je,neka me želje od ceznje spase.....

nek mjeseca sjaj potraje..prelijepo :))

porođajne muke,ali ok lipa fotka...

tasha:))kao i tvoji stihovi:))

ah, neka se zlatni trak mjeseca prospe i osvijetli put zalutalim dušama ...

Iz dana u dan..
Iz pjesme u priču..
Povlače se riječi..
Kroz tragove sjćanja..
Lome se neke čudne misli..

to su prekrasne misli i treba ih podijeliti sa ljudima koji to razumiju... a ostali koji ne razumiju? ah, a što ću im ja, kad se i ne trude da razumiju, zar ne? :) samo tako nastavi... :)

hvala shad..kao što smo već rekli,ali očito da ne mogu bez takvih blogova kad se stalno lijepe na njih,jadno:))