moj blog je samo moj

ok... niš pametno zapravo nemam za napisati.... skoro....

dakle, sinoć se dogodilo nešto što nikad do sad nisam napravila.... prespavala sam kod njega hahahahah ma zapravo uopće nisam spavala (ne, ne, ne zato!!!) jer jednostavno nisam naviknuta dijeliti krevet s nekim, nisam navikla na dodire, i na zvukove tuđeg disanja, i da moram biti obzirna u krevetu jer nisam sama, i da nemam svojih 5 jastuka i topli poplun i.... da sad već malo fantaziram..... ali bila sam oduševljena istim tim stvarima - njegovim dodirima, i disanjem i samim prisutstvom još nekoga uz mene u krevetu..... i taj pokušaj spavanja u njegovom zagrljaju (uopće mi ne smeta što oka nisam sklopila)...... i više od ičega buđenje u istom..... osjetiti opijajući tuđi miris u jutro, kožu na kožu, isprepletene prste.... u jednom trenu sam pomislila "ajme Bože pa mogla bih ovako ostati zauvijek :))".... a onda me je malo panika ulovila i čula sam svoj superego kako pita "Mala, jel se ti to možda zaljubljuješ??"..... pa nemam pojma..... jel' moguće da se zaljubljujem? i s druge strane da li opet slažem svoju fantaziju (ne poznajete me još dovoljno dugo, ali moj um se voli poigrati samnom i dozvoliti mi da složim neki film u glavi koji glorificira situaciju) koja nema veze sa stvarnošću?....... ma u biti, tako je nebitno postavljati si sva ta pitanja.... bitan je jedino osjećaj i osmjeh koji mi se ne skida s usana :)))))

a večeras sam se upravo vratila s mise i tako sam se smijala predobrom velečasnom u Gorici.... biseri sa svete mise:
"... Ljudi dragi, ne brinite se, Isus vam nije picajzla"
".... ajmo sad svi malo zabrijati na evanđelje"
".... da se poslužim riječima jetsettera - razvijam osjećaj za feeling"
".... tko će čitati poslanice? nitko! ok, onda idem eci-peci-pec"
a preko ljeta majstor je na misi rekao da nebude čitao evanđelje jer su svi na godišnjem pa i on, pa nek si ljudi uzmu Navještenje (časopis) i pročitaju evanđelje iz njega.....
i kad je takva misa, pa tko ne bi otišao na nju barem na malu dozu smijeha hahahahah :))))))

i dalje me drži produhovljenost...... oduševljava me taj osjećaj veselja koji se stvori u meni nakon mise..... i sad tek uviđem koliku sam potrebu imala svih ovih godina ali ju nisam znala prepoznati......