Riznica Snova

U meni još živi neka mutna sjena,neki stari osmjeh.koji se još smiješi,
..u meni postoji ona stara uspomena
koja svojim osmjehom tugu staru liječi..
svako je jutro tek jedna spona,
koja nas veže za dan koji čeka..
ja još ne želim čuti kako zvone zvona,
osjetim na dlanovima kapi hladne kiše,
čujem jecaj pjesme,koja odjekuje sve više..
ulicama nekim kojim moram proči..
tu na mojim rukama,stari zagrljaji leže
i čekaju tračak nečije topline..
svaki drugi zagrljaj očajno me steže,
i krade miris sječanja iz moje tišine..
na ulicama prepoznajem korake stare,
i poznati put koji napamet znam,
..i opet tuga kišom moje dlanove vlaži,
istih više priča nema,
odlazim..jer me više ne tražiš...
u mojoj duši ne postoji ništa više,
što je nekad bilo tvoje...

ne postoji u duši...ali postoji sjećanju...

blues_smiles..kao što naslov kaže..sječanja su isprekidana,i polako blijede...