I ja ću budna sanjati!

Kad odustanemo od vlastite zamisli kako bi trebalo biti, možemo se opustiti u prihvaćanju, i uživati u savršenom tijeku života, koji jedini ima pravo znanje!

tako je.

Kamo sreće da mislim tako,ali,nesavršenstvo stalno ruje ispod dobrih zamisli..što i nije loše,bar me aktivira da ućinim nešto :-)))

već saznanje da je tako je velika pomoć. ostaje nam da vježbamo cijeli život.

Poticaj da nešto pokrenemo je pozitivno, ali ustrajnost u samo svojim stavovima je upitno........-))

prihvaćanju čega?? pozitivnog?? negativnog?? svega bez selekcije?? hmmm.

da, i dobro i loše je sastavni dio života, što ne znači da loše treba živjeti! U tu svrhu postoji jedna stara molitva....."Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim ono što mogu, i mudrosti da spoznam razliku između to dvoje”

komentar ti je suprotan od onog što si napisala na blogu.

Ovisi o kutu gledanja........-))) Misao mi je bila da treba pustiti i prihvatiti život onakvim kakav je........nisam pri tom mislila da prihvatim negativnosti kao svoj način života. To što ja imam drugačiji stav, još uvijek ne znači da sam apsolutno u pravu -)))

Šetam jutros blogosferom da bih osmjeh ostavio :-)))

osmjeha nikada previše,
zato hvala puno-)))