što sam uradila

Najprije da se zna, ovdje sam već dvije godine. Vrime leti ko blesavo. Otkrila sam iskricu slučajno vrteći se po netu, skužila ju prvo kao mjesto gdje se traže partneri pa si dala očajan nick, da ne privlači muške napasnike. Namjera mi bila pričati, pričati i pričati. Klub pismenih bio je kao stvoren, tu su se svađali i pjenili - dakle o svačemu se raspravljalo s raznih pozicija. I to mi se svidjelo, zauzela sam neko svoje mjesto, izrazila svoj stav i pisala o svemu što me zanima. Tako sad imam popis svojih omiljenih tema, baš lijepo. Shvatih da sam zajebani zarolani nedojebani filozof nekog skučenog pravca, ali bar znam stvari razlikovati i zauzeti se za neku sredinu svega, ne biti jako lijevo ni desno. I to mi se svidjelo. A bila sam puna frustracija, baš sam iskru upoznala u svom najgorem životnom periodu. Hvala vam što ste me otrpili.
Onda su uslijedila poznanstva uživo s dragim nickovima. Bilo je lijepo, zanimljivo, iskreno, pošteno i otvoreno. Tu sam i dečka našla, onako u šali sve počelo, a vučemo se koliko toliko zajedno evo još uvijek. Nije da smo srodne duše, ono što iskričani traže, ali smo ljudi koji se trebaju, ponekad obostrano, uvijek iskreno.
Skinula se sa Iskrice kad sam osjetila da je bilo dosta, nekako me ovaj svijet previše uvukao u sebe, ljude sam mirisala i počeli su me, neki ženski nickovi vražji, polako kao gušiti. Svi su kao odjednom znali tko sam, a zapravo, što o meni znaju. Ono  virtualnog što sam dala, ono što su htjeli znati. Stvar je postala banalna i iscrpljena. Mislila sam da je gotovo.
Naravno da nije gotovo, imam i dalje potrebu za pisanjem, pod novim nickom naravno ovaj put običnog ženskog imena, ponekad komentiram, učlanjujem se i dalje u klubove, šaram svugdje, povremeno se dopisujem. Živim na iskrici, manje nego prije, ali mi je potrebna.
Tko pravilno shvati ovaj virtualni svijet, neće od njega odustati. Ovo je jedna od rijetkih prilika gdje možeš komunicirati o onome što ti je na pameti. Često neuspješno, često se sve pretvori u hrpu smajlića koje baš i ne volim, ali ponekad osjetim baš ono pravo. Ponekad sam potpuno ispunjena. Mislim da shvaćam potrebu i granice ovog svijeta. Nadasve, to je moj svijet. To je naš svijet. Upravo ga kreiramo.
 

Na ovo se nema što komentirati!
Prekrasan tekst!

(:-)..... (;-) .... (:O)

vidim ja da si i ti u k.....

Pod ovim nickom mi djeluješ drugačije :-)).

Uvijek nova ja:))))

citat:...zajebani zarolani nedojebani filozof nekog skučenog pravca-:-))...jebate, pa to sam ja!(bez onoga filozof)

ma super si :))