apoteoza :D
Pogodila nas je oluja. Bjesnila je cijelu noc i do polovine jutra, cudo jedno, nikad nisam dozivio takvu u tom blagom podneblju, tako snaznu i dugotrajnu. Neobuzdano sam uzivao u njoj, sjedio sam u svom kicenom krevetu kao na odru, ako je to rijec koju trazim, dok je soba oko mene treperila svjetloscu, a nebo pomamno skakalo gore-dolje, lomilo si kosti. Napokon, pomislih, napokon su prirodne sile dostigle stupanj velicanstvenosti mjerljiv s mojim unutarnjim nemirima!
04.11.2008. u 18:41 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar