moj blog je samo moj

osjećam se onako.... pravo jadno!!! Ne, ne želim ulaziti u detalje jer ovaj zapis je čista metafora stoga isprika svim čitačima..........

Na povratku kući vrtila sam filmove i pokušavala naći smisao i način da nastavim dalje (ili ponovo, ovisno o stanju duha) i metafora je našla mene. Na praznom parkiralištu, na mokrom asvaltu leži balon. Samo leži. I zavrti mi se priča o životu balona koji je samo želio poletjeti. Od trena kad ga je stroj oblikovao u lateksu, sanjao je o nebu i visinama, o sretnim dječjim licima koja ga gledaju odozdo. Ali, kako je sudbina htjela, život mu je umjesto Helijem, udahnut bio običnim CO2 i nečiji ga je dah osudio na život "ovdje dolje". Prvi put kada je iz ruke pao na pod još uvijek nije shvaćao da nikada neće letjeti.... jer i taj je pad bio "let za sebe". I svaki put kad bi ga netko šutnuo nogom, iako bolno balon bi se smješkao - "Ja letim!!! :)))) " i opet TUP, natrag na pod.
Rastužio me taj već sivi, izudaran, ofucali balon. Uzela sam nit vune iz svog šala i omotala je jednim krajem za balon a drugim za najvišu granu koju sam mogla dohvatiti na drvetu pokraj autobusne stanice. Puhnuo je vjetar, podigao balon u visine i Kunem se da sam ga čula kako viče " Letim, znao sam, JA LETIM!!!!" . Sa osmjehom sam ušla u bus. Čula sam iza leđa PUK ali nisam imala srca okrenuti se. On je odletio.

"..... i sada osjećam da letim
i nebo mi je granica....."

stvarno sam tužna pretužna..... ova metafora nije dovoljna blogoterapija..... ali jednostavno nemam srca sada pisati o svemu........

malena...meni si super! Samo ti i rijetki ko ti mogu primjetiti jedan gumeni balon na tlu i njemu pronaći dušu! Ti si od one kristalne djece...znaš! :)

pam moja predraga..... hvala ti ... ali večeras sam od one prozirne djece.... moja me duša previše boli.... kad je pomisli8la da leti, nešto ju je malo izudaralo

Ka padneš to je znak da se digneš i ponovo kreneš letjeti za svojim snovima pa kolikogodputa trebalo...

daj ne kmeci! bilo ti je dobro, i umjesto da se sa smjeskom toga sjetis... blah!

a što se dogodi kada si u fazi da ne znaš da postoji vunena špagica koja će ti omogućiti let a znaš da si pun CO2?

ak će ti biti mrvicu lakše..i meni se dogodilo isto večeras! Samo...da te ne tlačim savjetima...reći ću ti iz iskustva kako to ide: bit će toga još...bilo je i prije...a sve bolje i bolje podnosim. Zato se osjećam lakše...poput tvog balona! Sada stvarno razumijem što znači 'HVALA' za pizdarije! One su neizbježne..i potrebne! To se možda ne vidi odmah...ali kad spoznaja sazrije...veselje zbog toga puno je veće nego ova tuga koju osjećam sada:)

sretnija sam bila prošli put kad si rekla da si sretna (ima od toga) i draže bi mi bilo da si i dalje u takvom stanju..... ma poletjet ću opet.... naravno da hoću.... ali sada sam još na asvaltu.... jbg

bejbe...helij je umjetan. ovi baloni nisu zamišljeni da lete...co2 je difoltan...i nema razloga tražiti let...kad može veseliti neko dijete dok se njime igra. tu.

Kad sam poslije inv. kolica stao na noge....JA HOODAAM.... znao sam da mi više nikad neće nedostajati letenje...

ma za mene ne brini...(dočekam se na noge)..

štima...to je to!

Nekad sam malo radio u školi za invalidne učenike... Upoznao dečka koji je zbog umjernog hramanja imao već dva pokušaja suicida... A istovremeno i jednu djevojku doživotno prikovanu za kolica u kojoj je bilo više života no u većini potpuno zdravih mladaca. Ta djevojka mi je skroz preokreniula dotadašnje poimanje postojanja.

Slušaj ponovojednaTI, baloni su baloni ti si ti. Ako ne vjeruješ pitaj nekog da ti da malo CO2 i vidjeti ćeš kako ćeš letjeti.

pijesak.... i really like you :))) znaš da si mi ti bio prvi favorite blog ikada i to prije par godinica... znala sam da meinstinkt ne vara :))))

Poslije suzice, dolazi....na? Poslije suzice dolazi.....hajde reci mi...sta dolazi poslije suza???

ma naravno da dolazi :))))) već je danas sve 5 :)))