Prolazna vječnost

Meni nije jasno kako prijatelji znaju bit nerazumni. Nakon dvoIpogodišnje veze s jednom curom (i prekida), puno više sam se vratio u krugove prijateljstva.. i shvatio da te nitko nikada neće shvaćati kao ta jedna jedina voljena osoba koje više nema.
Prijatelji su većinom tu za tebe, ali kad treba shvatiti banalnu glupost kao što je npr. - da mi se ne da ići van u petak navečer jer sam radio cijeli i jer me sutra čeka cijeli dan na terenu (sport) od rana jutra; onda ispadneš pi+++da.. To je najbanalniji primjer. Jel ima tu nešto ili brijem bezveze? Jel stvarno jedina osoba što me može shvatit samo ona koja me ima u najvećim dubinama srca ili to neš ne štima s mojim prijateljima?
I još jedna stvar - svi tu negdje oko 21. i 22. godine se promjene jako. Većina mojih prijatelja je tih godina otprilike. I svi se mijenjaju. Sve te neke karakterne osobine što su oduvijek imali - sad su se utrostručile i nesnosne su. Neki su čisto tvrdoglavi do boli. Neki postanu pretjerano svojeglavi. Svi nerazumni. Ne znam dal itko ovo tu razumije... jednostavno ne sviđa mi se put kojim mnogi od mojih prijatelja idu.. a ne može se tu ništa - jer to su karakterne osobine građene godinama i godinama da bi sad dosegle taj svoj neki vrhunac.
Mislim da su općenito svi prenabrijani na svoje JA. Postoje i drugi. A i tuđi osjećaji. Neki su to zaboravili.
Odrastanje je gadna stvar.

Nije istina,da je odrastanje gadna stvar! već je gadno iskusiti na svojoj koži,to što te izgule tvoji ikreni prijatelji-kad je riječ o izlasku? osim toga,stvar odrastanja proizlazi iz odgojnog sistema roditeljskog a iz prijateljskog kruga je da te iskušavaju na miljon načina + razum + sposobnost osvajanja djevojke itd....
a ti si,prije svega,postao normalan muškarac koji odradi svoje obveze na poslu i tad spoznaš da nisi za "vani" ..eto to će ti se obiti o glavi cijena prijateljstva! izdrži...

To mi je već netko rekao da je cijena prijateljstva da istrpiš ponekad i ideš protiv svoje volje, ali to je onda ujedno i cijena vlastitog karaktera. Alternativa je postupni gubitak prijatelja. Pa ti sad izaberi. Ali nije sve tak crno kao što ja sad to ovdje pokazujem i dokazujem. Ali opet, zna biti gadno... kao sada... pa odatle i inspiracija :) ma bit će bolje, samo da je pojeftini cijena prijateljstva :)

ma da je bar cijena prijateljstva pojeftini?!A znaš,koji je moto? -sve je ovdje ,u meni,sve je ovdje,s bogom i s mnom! to je jedini trenutak moje prave slobode! I koji me oslabađa pritiska,tuge,i jadi;nesreće,stresa itd,kao kad pogledaš u mjesec pun koji sja punim sjajem i s puno snagâ...spoznaš se u sebi ..kao kad vidiš"nedirnuta ćistoća" koja se oslabađa----sve:-)

Zanimljivo, i ja sam oko svoje 21. godine "okinuo" pa više ne izlazim van u smrdljive kafiće i klubove i ne partijam.