Letim, zivim, ljubim jos i sad

...mislis ponovno na mene?
Mislis na mene i na sve ono, sto ne mozes imati...Vrijeme je napolju nikakvo. Zapravo, upravo je kao stvoreno, za ovakva duga, beskrajno duga razmisljanja.
Sve si imala, sve si postigla - pa opet, crv sumnje i nemira ti ne dopusta, da barem malo, sasvim malo, budes sretna.
Misli ti odlutaju do mene...onako same od sebe, bez neke namjere, bez cilja...tek toliko, da budes uz mene.Tek toliko...da znas, da si necija, da nekome pripadas i da neko pripada tebi.Ne zelis znati, da je moje tijelo beskrajno daleko od tebe.Ne zelis niti jednog trena pomisliti, da ja u stvari nisam uz tebe.Tvoje misli prate moje tragove.
To nije ljubav.To je tek pusta potreba...voljeti, biti voljena - iskreno voljena.
Govoris mi, kako ne znas...kako zaista vise ni sama ne znas, sto zelis.Ti stojis na nekakvoj imaginarnoj raskrsnici vlastitoga zivota i ne znas...jednostavno, kao da si se odlucila - nista ne odluciti.
Misli ti odlutaju do mene...onako same od sebe, bez neke namjere, bez cilja...tek toliko, da budes uz mene, da osjetis malo njeznosti - mrvicu ljubavi.Ne. Ja nisam tvoj. Mozda nikad nisam bio i mozda nikad necu biti.
Rekla si mi, kako vise ne mozes plakati, a plakanje bi bilo dobro...Ne vjerujem ti...to ti ne vjerujem.
Ti se jednostavno ne usudis zaplakati, iako ti je tesko. Znas, da bi bujica tvojih osjecaja sve raznijela - sve odnijela - ne samo zidine, koje ti kradu slobodu, svjetlo i zrak...Isprale bi tvoje suze i sve ono, sto ti je tako dugo toliko sveto bilo - sve sto je u tvome zivotu bilo najsvetije...u nepovrat.
Mrzi me, ali reci cu ti:
Najsvetije na ovome svijetu jesi TI - samo i jedino TI.Tvoje suze su tvoje najiskrenije oruzje i tvoj jedini stit pred tugom, kojoj si dopustila, da ti srce tako dugo steze.Stoga placi, koliko god mozes. Placi.
A potom se uspravi, spali sve mostove prema proslosti.Raskini sve lance, koji te sputavaju.Pregrizi sve spone, koje ti ne daju letjeti.Rastjeraj i unisti sve otrove, koji ti dusu i tijelo unistavaju.
Podari sebi oprost - otmi ga i vlastitome srcu i svim principima ljudskosti i morala.Oprosti sebi, za svaki grijeh, koji si pocinila i za svaki grijeh koji jos nisi pocinila.Oprosti sebi, za sve grijehe koje ces jos pociniti i koje ces pozeljeti...Oprosti...bez ostatka...sebi - sada i zauvijek.
Pogledaj oko sebe. Udahni zrak punim plucima.Napravi prvi korak. Osjeti, kako se tvoji misici pod naporom pokrecu...kako se tvoja pluca sire...kako tvoji zivotni sokovi nadiru...nezaustavljivo.Napusti tvoj zamak, satkan od lazi, straha i patnje.Udahni jos jednom punim plucima, pogledaj jos jednom oko sebe i pozeli zivjeti tu gdje jesi - dopusti zivotu, da te ponovno u svoj kovitlac uhvati i raduj se - budi ponovno bez straha...budi ponovno - dijete ovoga svijeta.
Izgubit ces me. Tvoja ljubav prema meni, bit ce jos samo komadic sjecanja, na teske dane.I, ako smijem biti iskren - zbog toga cu jos i sretan biti. Bit cu sretan, sto si izgubila mene, kako bi u istom dahu dobila ponovno cijeli svijet.
...ponovno mislis na mene.Da. Volim te.
Znam, da ti se sada suza kotrlja niz obraz. Znam, da me beskrajno volis i da ces me pozeljeti, zauvijek ovako nerazumno voljeti...Jednako tako znam - da ova ljubav nikada nije zaista zivjela...bila je to tek puka potreba: voljeti i biti voljen - beskrajno...bilo koga - pa, zasto onda ne i mene?

ovo je prekrasno,ostala sam bez teksta .

Pozz.

bokić korjen! Jel' ovo neka mantra..ili??? Sorry kaj trenutno nemam duha...blog je sigurno mrak!!!

... ajme meni , šta ti ovo pišeš ??? ako i on o meni ovako razmišla , ja ću umrijeti , sada ... ovo što sam sada pročitala je jednostavno za ostati bez teksta ... hvala , valjda

zna li ona sve ovo?????