DOBRO ZA PROČITAT

Naša ljubav bila je ko prosinačko, tmurno jutro- ljudi su ga psovali i željeli da je drukčije, samo mi smo uživali u njemu, zagrljeni u toplom krevetu, sami, skriveni, svoji. Bježali smo neprestano od svijeta u samotne kutke, tiho šaputali gotovo nečujnim glasom, dodirivali se bez zvukova, a srca su nam vrištala od ispunjenosti. Voljela sam te čvrsto, snažno, i nisam dozvoljavala nesretnim pticama da kljucaju naše zrele plodove, da nam naruše mir poslijepodneva ili drhtavu ljepotu čekanja naših susreta svake noći u pola jedan. Ponekad bih zaplakala od siline osjećaja koji su me ispunjavali dok bih izgovorila tvoje ime, mekoća tvog glasa obavijala se oko mog tijela nježno poput satena i ja sam se u tom gnijezdu naših uzdisaja hranila gotovo neizdrživom srećom i predavala ti se potpuno. Željela sam postati dio tebe, potpuno se utopiti u tvojim očima i biti meko , toplo škakljucanje u tvom trbuhu, mala, slatka tajna koja te čini tako dalekim od svih, a tako bliskim meni. Samo budi moj...moj...
Naš prvi susret bio je neobičan i slučajan i ja sam istog trena znala da ti već odavno živiš u meni, da su nam ruke već isprepletene, a tek sad smo se pronašli. Moja sigurnost zbunjivala te, bio si kao dijete sladak i topao, pažljiv u odabiru riječi željeći me impresionirati i ispitati u isto vrijeme. Nisam ti nikad dozvoljavala uzmake, kad god bi poželio otići, napraviti korak od mene, svojim osmjesima vukla sam te k sebi i ispunjavala ti srce toplinom zaljubljene žene.

...a onda je došla njegova žena i zato je sve u perfektu..

gdje se izgubio :-)