Zapis iz mojega dnevnika i iz života

 
A oni. Oni ulaze u moj stan dok me nema i traže. Zato se već danima pitam što sam to sakrio i od koga. Možda i nisam, a oni su se prevarili i traže nešto čega nema. Ali sjećam se. Uvijek sam znao sakriti stvari tako da ih nitko osim mene ne može pronaći. I sad bih volio opet biti taj isti ja, a ne ovaj drugi kojeg ne razumijem. Bar ne uvijek. I ne znam više točno kad je napravio duplikat ključeva i prvi put umjesto mene ušao u stan Nije ni važno. Samo smeta me što spava u mom krevetu. I što trga stranice iz mojih najdražih knjiga da bi od njih napravio papirnate aviončiće i bacao ih noću s balkona na ulicu. Ne znam zašto to radi, svjetiljke ulične rasvjete ispred moje zgrade još su od prošle zime razbijene i avioni začas nestanu u mraku.

Krelac. Tako trgati knjige. To bih ja nogom u tur.

Ti bi! Ni ne sumnjam. A ni skepsam.

A osim toga, što te briga sve ako i nađu. Ako si ti to zaboravio. (?)

Ti bi htjela sve saznati. U prvoj epizodi. A ni ti to jednočinka. A ne ne! Nipošto. (uzgred rečeno su ti baš dobri postovi. tak da znaš.)

Znam.. A dobro. Sretno sa sinom tvoje majke, koji ti nije brat.

Nego sestra. Koja je promijenila spol? A bum joj reko. I dapače. Prenio tvoje riječi! Kad se rodi.

Jeez. Već vidim, bude bila sapunica... The more, the merrier. :-)

naperinjaj ga po dupetu.. ireci.. vrati mi moje stranice.. moje stranice.. od suhoga zlata..

...ne mogu odoljeti i ne reći: wellcome back!

Kako se nikad ne susretnete? Ostavi mu poruku. Ili zamku.