danak
sve je kruzno, sve se vraca,vrti se u krug...
setao sam gradom. kisa je padala kao da hoce oprati sve grijehe starog grada. ispod nebodera, ulicnih svjetiljaka i povijenih grana mokar kao mis,pogrbljen. ruke nabijene u dzepove polako sutam praznu piksu, njezin zveket reze duboki sum kise.magla. oko mene i u glavi. ne sjacam se.ne sjecam se kako sam tu dosao.ne sjecam se kamo idem.
bila je ljepa, crvenokosa, bucmasta, mekana. plava kuca, crveno bijele plocice. mali bijeli pas. piksa me budi, zveket odzvanja praznim ulicama, ko bi sada isao van?
sapat, tihi sapat,zenski glas, prica mi sto da radim, sugerira mi. mesto mi govori da me je taj glas i doveo ovamo. ne znam, slusam ga kao hipnotiziran, njena moc sugestije me vodi tesko se odupreti. ona se vratila da me vodi. na svako uho jedan glas, djeli me, gubim svoju volju. plimni val se dize i nosi me ponovo dalje.
12.11.2008. u 19:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar