Unhappiest

Nekoliko tisuca rijeci u vjetar bacenih Uzaludno osjecaja skrivanih Milijun zvijezda skinutih s neba A zbog koga ,zasto,zbog cega I ponos nosimo u krletkama u hladnim rukama Srca otvorenih za nova razocarenja Nema vise sunca nema mjeseca mlijecnih staza po kojima su tijela hodala Trcimo bez glasa bez uzdaha po nekim cestama koje ne vode nikuda Zasto pitam se sada Zasto postojimo ako nismo jedno Ako vise ne slavimo sve nase poraze i pobjede Plivamo smrznutim rijekama Pomalo vec tonemo Dna se plasimo Vjera je ostala u nasim satima,izrecenim obecanjima I jos jedan let Jos jedna karta za drugi svijet Za nigdje Za beskraj ,bespuce Ovo je KRAJ    

i toliko novih krajeva i novih početaka nas još čeka i pitamo se hoćemo li ih izdržati.
jedan gorki poraz znači i novo buđenje, prijatelju. ne očajavaj i ne misli crno i ne pretjeruj u očekivanjima glede iskrice.
odlogirati se možeš uvijek i slobodno to učini ako tako osjećaš....