izigrani

...nije mi žao zbog svega što sam podijelila s tobom,stvarno si bio fer,razumio moje odbijanje a ja sam onda kada si mi objasnio situaciju bila toliko ljuta na tebe,a bez razloga.U biti jedan dio mene te želio a drugi te zbog staha odbijao i tako prevladao.Sada malo bistije glave ništa ti ne zamjeram,potrudi se oko nje jer ako ju stvarno toliko voliš želim ti svu sreću ovog svijeta.....ako ikada doživiš poraz,ne dopusti da ti u očima zablistaju suze,jer ljudi su zlobni i od ruševina tvoje sreče sagradit će spomenik svoje pobjede!

lijepo je vidjeti ovakav način razmišljanja. ponekad učinimo stvari za koje nam je poslije žao ali ih više ne možemo promijeniti da li zbog vlastitog ega, da li zbog sudbine ma nije bitno, kad se razmisli nađu se i vlastite pogreške i krivi potezi u cijeloj priči, i realan zaključak je otprilike kao što si napisala:-) lijep i nadam se iskren blog

volio bih cuti sta na to meni moze reci moja prva ljubav-cekam taj odgovor vec dvadeset godina-vjrojatno si mi i ti u tom tvom weblogu dala dio odgovora

nisi sama u tim razmisljanjima ,,,,vjeruj biti ce novih ljubavi ,...pa i ona vrijedna....