nije za sapuničare i one zeljne priča o ljubavnim brodolomima

Sinoc sam gledala Matrix,reprizu reprizine reprize... cak sam bila toliko vrijedna pa sam se zaletila u videoteku po 3.dio-nije mi prvi put,i knjige procitam po nekoliko puta.

Ovih dana sam se intenzivno bavila svojim emotivnim zivotom nebi li shvatila gdje je krenulo nizbrdo.U zadnje vrijeme nije se nista uljevalo u mene,sve su bile samo prazne misli i rijeci.Mozda zbog silnih prekretnica,tesko priznam sebi da ne volim promjene iako ih sama uzrokujem...
Scena u filmu u kojoj Trinity izlazi iz vlaka nakon posjeta Francuzu i grli Nea..podsjetilo me na onaj savrseni osjecaj kad svim svojim bicem volis,na onu bol u tjelu,na onaj osjecaj kad ga zagrlis i sve stane i postoji samo taj zagrljaj bolji svake hrane i svakog pica...to sam izgubila negdje usput.

Sjecam se da smo dugo komunicirali osmjehom,i oci su mu se caklile.Jednom sam ga cekala kod njegovog starog,stajala sam na stepenicama dok je parkirao auto.Zabetonirana u stepenicu...izasao je iz auta,imao je one svoje traperice koje pere jednom mj. i tamnoplavi dux,dok je vadio maslinastu putnu torbu iz auta orenuo se u mom smjeru...i svemir je stao u jedan pogled,svaki atom u mom tjelu je titrao!
kako se ljudi vremenom tako izgube?Valjda jednostavno uzmemo zdravo za gotovo to sto se volimo?!

ma ne brini, sve je ok. rasteš.

rastem?

ovakva retrospektiva podrazumijeve da si još malo nekompletna.

meni vise lici kao da sam postala dio glupe mase koje uzima stvari zdravo za gotovo..mozda je trebalo i iz tog aspekta gledanja nauciti nesto

ja mislim da si u osnovici dobra curica, koja sad želi postati nešto drugo da bi dokazala kako stvari planiraš držati ubuduće pod kontrolom...nemoj samo pretjerati...

:D evo veliki osmjeh...ja jesam dobra curica,ali nisam uvijek bila!do 26 sam bila najbahije i najiritantnije stvorenje na planeti..on je to promjenio

dobro...a ja sam astronaut hehehehehe

Sta god ti to znacilo...ja jos nisam spremna prodati dusu vragu,jebes sitne duse i kalkulacije!

... uobičajeno jest da je plodonosnije baviti se sobom... nego drugima... tja.

Zato se i cudim kako se stvar mogla tako razviti,prije desetak godina su me neki nesretni slucajevi (smrt najblizeg clana u obitelji) natjerali da gledam zivot s nekog drugcijeg stajalista koji je podrazumjevao da sva ova zivotna sranja na koje ljudi gube vrijeme odjebem najlaganije...Sam taj stav je prouzrocio lancanom reakcijom promjene u svim ostalim aspektima...Zato se i cudim tome kako sam dospjela ponovo u zacarani krug malodusja,mozda sam se samo trebala prisjetiti koliko je to lose,mozda je to bila priprema za neki veci skok...