USAMLJENI KAUBOJ SAM JA...
sretoh susjeda penzića neki dan...lagano se vuče ulicom,nosi prozirnu vrećicu,nazire se pola kruha,mlijeko i par mandarina...hoda pognute glave u crnom,iznošenom kaputu,kapa sa šiltom(iz crno-bijelih filmova),starinski crni kišobran sa polukružnom drškom(kako li ga je sačuvao sve ove godine)obješen na ruku sa vrećicom i štap od oguljene lijeske u drugoj...i bi mi ga žao...pozdravih ga:susjed,dobar dan!kako ste?...podignu glavu,pogleda me očima koje su odavno izgubile sjaj...promrmlja nešto nerazgovijetno(šta ga uopće i pitam) i ode dalje mlateći onim štapom po zraku,žustro raspravljajući nešto sa samim sobom...
17.11.2008. u 22:07 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
došlo je doba za nekog novog Koko Bila, debila, koji će sve loše popucat..a puno je loših..
Autor: habucibe | 17.11.2008. u 22:12 | opcije
ajooj. tuzno.
Autor: nebitnozarne | 17.11.2008. u 22:17 | opcije