borac kroz trnje

Ponekad nas vrati unatrag, u prošlost
Ponekad podsjeti na nekoga, na neki događaj ...
I dok dišemo, udišemo …Vraćaju se slike …

je,indijanci izviđači su nosili sa sobom oko pasa bočice sa raznovrsnim mirisima.Kad su htjeli zapamtiti neki događaj onda bi istovremeno snifali jednu od tih bočica,dok se događaj odvijao.Kada su se htjeli prisjetiti tog događaja,jednostavno bi opet snifali iz te bočice.Čulo mirisa je najsnažnije osjetilo kad su sjećanja u pitanju,usudio bih se reć...Vrlo snažna asocijativnost...

Kakve su, bože;)))

Lijepo..kao da je nekome namjenjeno..čestitam..;-))))

Da, ponekad nas dotakne i podsjeti, na trenutak vrati neka davna sjecanja..i podsjeti na zivot, u nekim svojim fazama...i onda, sve to prekrije koprena sadasnjosti i idemo dalje..

sanjarčiću:))

Pa kaj sam tako mali? ;-))))

ma znaš ti,od milja:))

Sve ima svoj miris. I dok neke stvari pamtimo namjerno, mirisi se neopazice zavuku pod kozu i ne mozemo ih rekonstruirati kada to zelimo. I tada nas iznenada podsjete da su zapamćeni i pred nama se otvara pogled na nesto davno....

Sad sam pocrvenio..i neću moći mirno spavati..;-))))..ugodan ti ostatak ove večeri...;-))

i tebi sanja.....:)))

jadni mi ljudi kad nas mirisi toliko jebu.Lanjski snijeg je ..lanjski snijeg.Ja sam već umoran od melankolije i ovaj tvoj blog mi uopće ne paše.Idem dalje,u nove mirise...

pa produži:)))sretno:))imaš mnogo blogova:))

@-;}}}----

e sad baš ne idem...hi hi hi